Ostalo

In memoriam: Vukota Ćupić (1964 – 2021)

Posljednji Vukotin servis

Sve je utihnulo za sekund. I računari i telefoni i razgovori i konsultacije. Tišinu i muk je donijela vijest. Ne redakcijska, nego životna i bolna.

Vukota Ćupić Foto: Pobjeda
Vukota Ćupić
PobjedaIzvor

Umro je Vukota Ćupić.

I nije zaćutala samo sportska redakcija. Ćutanje se raširilo i na ostale radne stolove. Stariji, koji su ga zapamtili i radili sa njim, pričali su ko je bio Vukota Ćupić.

Stigao je u Pobjedu 1989. godine sa generacijom mladih novinara koji će svojim novinarskim nervom i učinkom ispuniti uredničke rubrike u kasnijim Pobjedinim decenijama.

Vukota je prethodno volontirao u sportskoj redakcija Radija Crne Gore, sa svojim prepoznatljivim glasom i osjećajem za mjeru i tajming informacije. Bio je jedan od mnogih novinara koji su se sa naučenom školom „radio novinarstva“, uspješno snašli u štampanim medijima.

Stolica i sto u sportskoj redakciji. Svaka liga, sve utakmice, sva prvenstva. Stotine i stotine podataka, rezultata, izvještaja, tabela, slika... Uz sve to što su redakcijski zadaci, Vukota je imao „svoje sportove“ kojima je istinski pripadao, koje je od srca volio - atletiku i stoni tenis.

Kraljica sportova je imala „svoga čovjeka“ u složnoj porodici koja se zvala sportska redakcija Pobjede. Da na domaćoj sceni isprati sva velika i mala takmičenja, sve kroseve i ulične trke, sve pokušaje da se skoči dalje i više. Sa posebnim senzibilitetom i posvećenošću je pratio međunarodnu atletiku, prenoseći na stranice Pobjede svaki rekord, trku, pobjednički vrisak...

Ping-pong loptica je bila dio Vukotinog sportskog krvotoka.

Servisi života i mrežica koja ponekad nepravedno preusmjeri najbolju igračevu namjeru. Sport koji je svima bio dostupan, imao je svojih tajni koje je Vukota godinama otkrivao čitaocima.

Što u sportskoj rubrici, što kasnije u Areni, a zatim i kao sekretar deska Pobjede, Vukota je do 2013. godine bio sa nama. Onda su zdravstveni problemi učinili da se penzioniše i da prestane da se bavi novinarstvom. Ipak je bio uz nas. Dok je zdravstveno mogao znao je da navrati, češće da nas telefonom nazove, pohvali ali i iskritikuje, jer smo to morali oštrije... Pratio je Pobjedu i bio sa njom do posljednjeg dana.

Sve do 26. avgusta kada je životu servirao, posljednji put.

Loptica ovoga puta nije vraćena.

Portal Analitika