Da se stvari ne bi nazivale pravim imenima i da bi se demarkacione linije između „njih“ i „nas“ učinile slabo vidljivima, da bi zabuna oko političkih koncepata bila što raskošnija i tako amputirala ionako krhke, obezvoljene i zamorene građanske inicijative i akcije, intenzivno i prilježno se trude kreatori i izvođači radova kojima su autoritarnost i represija jedini zamisliv put do cilja. A cilj je gotovo uvijek isti, hegemono i homogeno uređenje interesnih zona.
Građani takvih društava podsjećaju na slučajne skupine ljudi utrnulih vitalnih instinkata, kojima je u trenutku kada im je oduzeto umijeće i pravo na mišljenje i jasno izražavanje (nesaglasnog) stava, zapravo, oduzeta i ona specifična kolektivna hemijska reakcija koja se prepoznaje i naziva – voljom za pobunom.
Mart 2023. godine bio je, ipak, mjesec u znaku impresivnih građanskih protesta, ali, tamo negdje, u nekim drugim zemljama, ne toliko daleko ili prilično daleko od država na Zapadnom Balkanu koje, po svoj prilici, upravo prolaze novi set iskušenja i iskušavanja sopstvenog potencijala za građanskost.
Da je, međutim, impozantnom broju građana Gruzije sasvim neprihvatljiva vizija njihove zemlje prožete ruskim uticajem postalo je jasno nakon, za sada, uspješno okončanih martovskih protesta. Neposredni povod za masovne demonstracije bio je predlog zakona po kojem bi se nevladine organizacije i nezavisni mediji, ako dobijaju više od 20 odsto novčanih sredstava iz inostranstva, smatrali ,,stranim agentima“. Usvajanjem ovog zakona Gruzija bi se priključila grupi država u kojoj su već Bjelorusija, Tadžikistan i Azerbejdžan koje su, praktično, kopirale ruski zakon o ograničavanju aktivnosti nevladinih organizacija. Gruzijski parlament je usvojio predlog zakona u načelu, zbog čega su na ulice Tbilisija izašle desetine hiljada ljudi. Tokom sukoba na protestima policija je koristila suzavac i vodene topove da rastjera demonstrante ispred zgrade parlamenta. Snaga protesta je bila takva da je stranka Gruzijski san saopštila da „bezuslovno povlači predlog zakona koji je do sada podržavala“, jer je predlog izazvao „sukobe“ u društvu.
Pola miliona ljudi protestovalo je i širom Izraela deset subota zaredom, a povod za proteste su bile najavljene reforme u pravosuđu. Promjene pravosudnog sistema omogućile bi parlamentu da prostom većinom ukida odluke Vrhovnog suda, a političari bi dobili veći uticaj i na imenovanje sudija. Izraelska javnost u tome vidi opasno ugrožavanje podjele vlasti, a postoje i mišljenja da bi reforme mogle omogućiti zaštitu upravo Netanjahuu u sudskom procesu, u kojem je optužen za korupciju. Na kraju se oglasio i izraelski predsjednik Isak Hercog koji je rekao da je pravosudna reforma greška, da je represivna i da podriva demokratske temelje Izraela.
I Francuzi su na ulicama, zbog najavljenog povećanja starosne granice za odlazak u penziju sa 62 na 64 godine. Od početka godine, ovo je već šesti put da Francuzi izlaze na ulice. Bez obzira na povod, svaki put građani složno demonstritaju svoju volju - od srednjoškolaca i studenata, radnika, službenika, do penzionera. Svi zajedno i jedni za druge. Istoričar i gostujući profesor na Sorboni Stanislav Sretenović kaže da ,,Francuska, pored kulture protesta, ima i veoma jaku i izraženu institucionalnu kulturu, te da se ovakvi problemi uglavnom rješavaju u institucijama“, što očekuje da će se i sada dogoditi. Profesor kaže i da se ,,svaka vlada, kada ima milion ljudi na ulicama, osjeća neugodno (…) i da nije prijatno kada vam ulicama konstantno defiluje kolona nezadovoljnih građana“.
Za to vrijeme, u Srbiji i Crnoj Gori, viđenim kao potencijalnim ispostavama ruskog sveta, pred građanima je osvajanje elementarnih ljudskih i građanskih prava u koje spada i pravo na pobunu. U intervjuu koji je 2012. godine dala za Slobodnu Evropu, Zagorka Golubović kao korijene građanske apatije navodi činjenicu da zapravo građanska opcija nije nestala, nego nije ni formirana. Uz važnu rečenicu da je slobodna misao za svaku vlast subverzivna i da je zbog toga težak proces pretvaranja podanika u građanina, anticipirala je i problem naredne decenije u ovom dijelu Balkana.: „Najteža je stvar kada vidite da su građani digli ruke i da čekaju da neko drugi riješi njihovu sudbinu“.
Očigledno je, dakle, da se građanska prava osvajaju. Ili protestima ili, dok je još vrijeme - izborima.
