Posljednji Pravopis našeg jezika je objavljen 2010. godine i samim tim je, više od deceniju kasnije, bilo važno osavremeniti ga. To što su iz ove ustanove odlučili da, uz štampano izdanje Školskoga pravopisa, koje je već u izradi, prilože i digitalnu verziju istog jeste ne samo praćenje savremenih tokova, već i idealan način da svakom korisniku u svakom trenutku primjerak bude u džepu.
O tome šta su bili najveći izazovi na izradi aplikacije, te koliko je pravopis dopunjen u odnosu na prethodni, za Pobjedu govori mr Sanja Orlandić, saradnica u nastavi na FCJK, koja je izradu digitalnog Pravopisa ispratila od ideje do realizacije.
POBJEDA: Koliko je cijeli posao bio zahtjevan i je li u njegovoj izradi konsultovana stručna javnost?
ORLANDIĆ: Aplikacija je nastala u okviru zajedničkog projekta FCJK i Bild Studija „Nove perspektive humanističkih nauka“, odobrenog od Ministarstva nauke, a rok za realiziciju predviđen je do juna 2021. godine. Cilj nam je bio približiti standardni jezik svim korisnicima i nastaviti sa skidanjem aure oko standardnog jezika kao isključivo prestižnog idioma koji je udaljen od svojih govornika, nedostižan i rezervisan za elitni dio društva. Izrazito zahtjevan bio je dio koji se odnosi na samu organizaciju materijala, kako bi aplikacija bila pregledna i funkcionalna. Nadamo se da smo u tome dijelu uspjeli odgovoriti potrebama krajnjih korisnika. Što se tiče konsultovanja stručne javnosti, FCJK je prošle godine na Dan maternjega jezika organizovao Okrugli sto na ovu temu i pozvao predstavnike svih osnovnih i srednjih škola u Crnoj Gori kako bi iznijeli svoje prijedloge i mišljenja u vezi s izradom školskoga pravopisa. Njihovi komentari uzeti su u obzir i prilikom prilagođavanja sadržaja ove aplikacije.
POBJEDA: Posljednje izdanje Pravopisa je objavljeno 2010. godine i vjerovatno je bilo vrijeme da se revidira. Da li je veći dio, uslovno rečeno manjkavosti, ovom aplikacijom riješen, te koliko je dopunjen u odnosu na onaj iz 2010. godine?
ORLANDIĆ: Sadržaj u aplikaciji naslanja se na važeći pravopis i nije bilo velikih intervencija kad je u pitanju definisanje preporuka. Izmjene su vidljive u primjerima koji su osavremenjeni u odnosu na izdanje iz 2010. godine. Pravopisni rječnik dopunjen je brojnim leksemama jer smo u tom dijelu prepoznali najveće manjkavosti štampanoga izdanja. Segment koji se odnosi na glasovne promjene pojednostavljen je u cilju da odgovori najširem krugu korisnika. Jezik se nikad ne može standardizovati do kraja, niti za tim ima potrebe, on je živ i konstantno se mijenja.
POBJEDA: Jesu li postojale neke promjene u jeziku koje su u protekloj deceniji postale norma, a nijesu se registrovale prilikom pisanja prve verzije pravopisa?
ORLANDIĆ: U Pravopisnom rječniku našlo se znatno više imenica ženskoga roda sa značenjem vršioca zanimanja, jer je prepoznato da su postale opšteprihvaćene. U prethodnim izdanjima pažnja nije bila dovoljno posvećena akronimskim skraćenicama i njihovoj promjeni te je taj segment dodatno obrađen u aplikaciji. Naročito bih istakla imenice stranog porijekla koje su ranije bile zaobiđene, poput šlauf, šlaufi (koji bi po izvornome obliku trebao biti šlauh, šlausi), skripta, skripte (umjesto isključivo množinskog oblika skripta čija promjena nije bliska govornicima jer niko neće izgovoriti npr. Imaš li skripta? već Imaš li skriptu?), pridjev roza tretira se kao promjenljiv jer upotreba takođe tako nalaže (isključivo će govornik koji je naučio da je u prethodnoj normi roza bio tretiran kao nepromjenljivi pridjev reći roza kaput, dok je sasvim uobičajeno reći rozi kaput) i brojni drugi koji će vjerovatno i ovoga puta naljutiti one koji smatraju da je poznavanje standardnoga jezika rezervisano isključivo za salonske krugove. I štampano izdanje pravopisa još 2010. vodilo se za govornim uzusom, tako su standardizovani komparativi pridjeva strog i visok – strožiji i visočiji, pored nekad isključivih stroži i viši. Smatram da u tome segmentu prostora za napredak i dalje ima jer su jedini stvarni autoriteti u jeziku njegovi govornici i da pravopis mora biti fleksibilan.
POBJEDA: Aplikacija je zvanično dostupna od danas. Koliko je teško obilježavati dan jezika koji se negira od strane dijela građane države u kojoj se govori?
ORLANDIĆ: Dan maternjeg jezika obilježava se od 1999. godine kao śećanje na studente koji su ubijeni 1952. u Daki jer su protestovali zbog toga što njihov jezik nije proglašen za zvanični. Nikome ne smije biti osporeno pravo na maternji jezik jer ono spada i u osnovna ljudska prava. Cilj njegovog obilježavanja jeste promovisanje jezičke raznolikosti i višejezičnosti. Jezička raznolikost i višejezičnost zastupljena je i u Ustavu Crne Gore i ne može se negirati. Zvanični jezik svakako je i političko pitanje i s tim u vezi situacija je sociolingvistički složena i iziskivalo bi mnogo više prostora da se o tome govori. Smatram da obrazovni sistem ne treba da bude fokusiran na ideologiju standardne varijante jezika već da više pažnje bude poklonjeno suštini. Brojne generacije izašle su iz škole naučene da je standardna varijanta jezika u vrijednosnom smislu iznad ostalih, što je s naučnog stanovišta netačno. Takav stav prouzrokovao je i danas prouzrokuje ismijavanje nestandardnih oblika i njihovih govornika. Istovremeno je prouzrokovao mišljenje da je standard nepromjenljiv te da ako je nešto bilo standardno poput npr. stroži, druga varijanta se smatra „nepravilnom“ iako je među govornicima izuzetno raširena. I tu se preklapaju lingvistički i izvanlingvistički faktori. Brojni će govornici koji negiraju crnogorski jezik koristiti npr. isključivo oblik strožiji, ne znajući da je upravo crnogorski standard jedini od štokavskih standardnih jezika koji je taj oblik ozvaničio. Sve predrasude i predstave o jeziku svakako nijesu nastale za jedan dan, mjesec ili godinu, tako da će biti potrebno vrijeme da se prevaziđu i to će zahtijevati širu društvenu akciju. Ovoga puta prilog tome neka bude ovaj pravopis u džepu, da svakome ko želi da pogleda npr. je li standardno pretpostavka ili predpostavka to bude na dohvat ruke.
