Najava Vidovdanskih događanja 2021. se ovim ne iscrpljuje. Najavljena je, listam nasumice, konferencija za štampu košarkaškog kluba Partizan. Željko Obradović, sjajni trener, se vraća u Partizan i tu će ostati do 2024. Mada se vratio u Partizan koji dan ranije, Željko Obradović će zvanično biti predstavljen u Partizanu danas, a na promociji će biti više riječi o detaljima trogodišnje saradnje. Obradović se, sitno veze srbijanski medij, vratio na „mesto uspeha“. U tekstu se ni riječju ne pominje Vidovdan. No je pak u naslovu: Obradović u Partizanu do 2024. Vraća se na Vidovdan.
Ne zapostavlja se Vidovdan ni u novokomponovanom Andrićgradu. Na zvaničnoj stranici stoji: „U Andrićgradu se svake godine na Vidovdan 28. juna obilježava krsna slava hrama svetog cara Lazara i svih srpskih mučenika, kao i godišnjica izgradnje Andrićgrada. U okviru programa Vidovdanskih svečanosti održavaju se brojne manifestacije, kao sto su izložbe slika, pozorišne predstave, koncerti i druge“.
I tako dalje, i tome slično. Ali, kada bih birao najilustrativniji najavljeni Vidovdanski događaj bio bi to jedan javni konkurs koji će, pretpostavljam, u regionu ostati nezapažen. Ukratko ću skicirati lik osobe koja konkurs najavljuje. Ime i prezime: MilanKrkobabić. Stranka: Partija ujedinjenih penzionera Srbije. Skraćeno ili od milja: PUPS. Funkcija u stranci: predsjednik. Član je i jedan od osnivača PUPS-a, a „pre osnivanja PUPS-a“ nije bio stranački angažovan. Sin je bivšeg predsjednika PUPS-a , Jovana Krkobabića, čiji je bio i zamjenik. Nakon očeve smrti, aprila 2014. godine, dolazi na mjesto predsjednika stranke. U augustu 2016. izabran je za ministra bez portfelja u Vladi Srbije. Slikovita biografija!
I evo ga, Milana Krkobabića,za Vidovdan 2021. U naslovu je koji vrijedi citirati: Krkobabić: Konkurs za dodelu praznih seoskih kuća 28. juna 2021. godine na Vidovdan.
Ukratko: Ministar „za brigu o selu“, Milan Krkobabić, izjavio je da će javni konkurs o dodjeli praznih seoskih kuća u Srbiji biti raspisan na Vidovdan, u ponedjeljak, 28. juna 2021. godine „kada počinje povratak na selo“. Ovo pod navodnicima pobožno prepisujem iz saopštenjaKrkobabićevogkabineta.
Za kupovinu praznih kuća, slijedi dalje, Ministarstvo za brigu o selu „opredelilo je“ 500 miliona dinara. Krkobabić je, nakon što je Vlada Srbije donijela uredbu o usvajanju Programa dodjele bespovratnih finansijskih sredstava za kupovinu seoske kuće sa okućnicom na teritoriji Srbije za 2021. godinu, izjavio: „Srbija konačno kreće u odlučnu bitku naseljavanja praznih seoskih kuća“. Zašto su seoske kuće prazne, to se ne pominje.
Krkobabić tek naglašava da je ovaj Vidovdan po pitanju praznih seoskih kuća „istorijski bitan datum i ključna stvar“. Te da Vlada Srbije želi „da pravcu jug-sever lagano ali sigurno promeni smer, da ljudi ne odlaze, već ostaju i vraćaju se na selo“. Uoči Vidovdana, sa skromne adrese ministra Krkobabića je iskazana želja „da u tim kućama krov nad glavom nađu mladi ljudi koji se bave poljoprivredom i koji žive u zajedničkim domaćinstvima, ali i neki mladi ljudi koji žele da svoj podstanarski ili otežani životni problem u prigradskim ili gradskim naseljima zamene sopstvenom kućom i okućnicom“.
Neka prosti važni i sveprisutni Aleksandar Vučić i vrijedna pčelica Ana Brnabić, što ću Vidovdanskitekst poentirati izjavom skromnog, nevidljivog, PUPS Krkobabića.
„Ovo je apel za sve poslanike, članove Vlade i sve političke partije u opoziciji ili na vlasti. To je naš zajednički patriotski čin i misija koja će trajati“.
Ne bih da kvarim blagdanski entuzijazam, no..ipak, da se ne zaboravi, PUPSvam je partija čiji su se članovi po „expire date“ usudu preselili iz stranke Slobodana Miloševića. Gerontološki azil.
Toliko za sada o Krkobabiću, srpskom seljaku, Vidovdanu…itd.
A 25. marta 1980. Miroslav Krleža u razgovoru sa svojim nezvaničnim biografom, Enesom Čengićem, postavljaretorsko pitanje: Šta srbijanski seljak ima od politike Srbije od početka dvadesetog vijeka? Šta je srpski seljak profitirao od Obrenovića, Karađorđevića, rata, ujedinjenja Jugoslavije i njene propasti?
Upitavši se šta je od svega toga imao srbijanski seljak, Krleža lamentira: Ostao je tamo gdje je bio.
„I konačno su ga klali kao ovcu. I lutao je za tim, i ne znam sve kakvim svojim mitovima. Taj jadni, nevini seljak gnjavio se, bio je mobiliziran, gonjen kao zvjer. Uznemirio je oko sebe sve svoje sugrađane i narode. I to je njegova sudbina“.
Krleža je umro godinu dana poslije ovog razgovora. Nije doživio 1989. godinu od koje kreće slijed događaja čije su posljedice i te da srpski seljak nije gdje je nekad bio. Da se pomakao od Krležine konstatacije. I da ga, evo, Krkobabić Milan nastoji vratiti. Ne da ga kolju kao ovcu, ne da luta za svojim mitovima. Nego, da prosti povijest i mitologija i Vidovdan, da obrađuje zemlju i Srbiju hrani. Snaga na usta ipak ulazi!
Šta se to desilo od Krležinog dijagnosticiranja do Krkobabićevog apela? Šta to Krleža nije doživio?
Nije Krleža doživio da Slobodan Milošević 28. juna 1989. na Gazimestanu drži onaj zlosutni govor od kojeg će krenuti krvave devedesete u regionu.
Slobodana Miloševića više nema. Sahranjen je. Prethodno je uhapšen. Uhapšen je tačno 12 godina nakon onogskupa na Gazimestanu koji srpski interpretatori i danas nerijetko atributiraju kao veličanstven. U skromnijoj varijanti bilježe da je savršeno organiziran i da je prošao bez incidenta. Bez incidenta!? Konsultujem rječnik stranih riječi, za svaki slučaj.Incidere … upasti, nagaziti, navaliti …manji sukob, izgred, nepredviđeni događaj, nemio slučaj. Što jest- jest! Na Gazimestanu, 28. juna 1989. nije bilo incidenta. Osim ako se pod incidentima ne bilježe hiljade ubijenih, silovanih, obespravljenih, raseljenih, popaljenih, nestalih…iz krvavih devedesetih što su uslijedile.
Dok su ga, na današnji dan, prije tačno 20 godina, predstavnici Haškog Tribunala vodili prema helikopteru, Milošević je naglo zastao i upitao prisutne srpske policajce: „Znate li da je danas Vidovdan?“
Ovaj podatak nalazim u knjizi„The Butcher’s Trail“, objavljenoj 2016. Autor je britanski novinar i nonfiction piscac Julian Borger. Dragocjeno ilustrativan je ovaj zabilježeni trenutak. No imam mali žal. Živo me interesira šta su odgovorili srpski policajci, ili kakav su izraz lica imali. Šta je, dakle, na današnji dan prije dvadeset godina Slobodanu Miloševiću gestom, izrazom lica, riječju…odgovorio makar jedan od srbijanskih policajaca. Kada je uhapšeni Vožd upitao: Znate li da je danas Vidovdan?
