Oko 50.000 za obnovu
Za obnavljanje spomenika i osnovne konzervatorske radove, koji su počeli 9. maja biće potrebno oko 50.000 eura. Direktorica Centra za konzervaciju i arheologiju Biljana Brajović je kazala da se će spomenik nakon osnovnih konzervatorskih radova moći da se unapređuje i održava.
- Stanje u kojem smo ga zatekli je bilo blago rečeno katastrofalno, pokazivalo je klasično tragove neodržavanja i nebrige, vlasnika ko god da je, Opština ili mjesna zajedica - rekla je Brajović, dok je pokazivala uništeno osvjetljenje u kamenim zidinama spomenika, iz kojeg su isčupane i odnešene žice - zbog toga što su od bakra.
Postavljeno je drugo osvjetljenje kako se ne bi lomili zidovi spomenika kroz koje su prilikom izgradnje kablovi provučeni.
Spomenik se mora staviti u program zaštite i moraće postepeno da se obnavlja, dio po dio. Zasad će se promijeniti mermerno stepenište i plato, a očišćeno je od ogromne količine smeća.
„Kada smo došli, spomenik je bio skroz zarastao i nije se ni vidio. Između sjedišta smo čupali vegetaciju sa korijenjem dubokim i metar i po. Na pozornici je bilo drvo koje je napravilo veliku štetu jer je potkopalo mermerne ploče. Centralni dio će morati skroz da se mijenja i sve stepenice će biti ponovo urađene. U ovakvim slučajevima, i da se mijenja jedna pločica, cijeli kvadrat se mora zamijeniti“, objasnila je Brajović.
Spomenik palim Lješnjanima iz tri rata posljednji put je čišćen prije 10 godina, i tada se samo raskrčila vegetacija, a nisu izvođeni nikakvi veliki konzervatorski radovi.
„Ipak postoje tragovi da je neko na svoju ruku popravljao spomenik, što se vidi po fugama koje nijesu tipične za konzervatorski rad“, rekla je Brajović i dodala da su stavljene vjerovatno da ne bi voda i dalje potkopavala ploče jer ispod kamena nije malter već pijesak.
O tim popravkama nema nikakvih zapisa. Tada je na ulaz spomenika postavljena i neodgovarajuća ploča od tamnog kamena na kojoj su nejednakim slovima uklesana imena arhitektice. Ko je autor i ko je postavio ploču, konzervatori ne znaju.
Izbrisana imena heroja
Slova sa imenima boraca i natpisima su gotovo nestala. Kamen koji je korišten pri izgradnji je krečnjak koji lako puca, prlja se i porozan je. Zbog toga će ga zamijeniti kvalitetnim mermerom.
„U ovom momentu ne možemo sve da saniramo i popravimo jer bi to bio ogroman iznos. Nakon ovih osnovnih radova, daćemo smjernice Glavnom gradu da nastave održavanje. Potrebno je da se to radi na godišnjem nivou, da se čisti vegetacija i da se mijenja dio po dio spomenika“, kazala je Brajović.
Spomenik na Barutani je jedan od najljepših crnogorskih spomenika, ali nema status kulturnog dobra. Brajović kaže da je u katastru upisan kao pašnjak Goljemadi, parcela 86. On ima status spomen - obilježja i upisan je u Registar spomen obilježja glavnog grada Podgorice, kao spomen – kompleks, što ne znači da je zaštićeno kulturno dobro.
Najavjena je saradnja sa Upravom zaštite kulturnih dobara - spomenik staviti u prethnodnu zaštitu. Nakon te inicijative se radi elaborat kako bi spomenik dobio status zaštićenog kulturnog dobra. Spomenik na Barutani ispunjava te uslove jer ima i autorsku i istorijsku vrijednost.
„Kada se proglasi kulturnim dobrom, Opština će morati da mu posveti veću pažnju i da vodi računa“, objasnila je Brajović.
Inspiracija umjetnicima
Na internet stranici www.spomenikdatabase.org se ističe da je spomenik na Barutani postao, i pored marginalizacije djelo koje sve više inspiriše umjetnike, fotografe, dizajnere, jer je u svijetu sve veća popularnost apstrakne spomeničke baštine bivše Jugoslavije.
O tome svjedoči i činjenica da je londonski časopis Architectural Review pisao o stvaralaštvu crnogorske arhitektice. Takođe, Izložba „Svetlana Kana Radević - poslijeratna arhitektura između centra i periferije“ (Skirting the Centre: Svetlana Kana Radević on the Periphery of Postwar Architecture), biće prikazana na najvećoj smotri arhitekture na svijetu, Bijenalu arhitekture u Veneciji, koje je odloženo za narednu godinu.
Spomenik na Barutani je „izuzetno umjetničko i arhitektonsko djelo, koje je podignuto kao izraz kolektivne memorije na pale borce za slobodu“, piše u dokumentu koje je Ministarstvo kulture proslijedilo Vladi, kako bi se odobrila sredstva za restauraciju ovog, i spomenika na Grahovu. Piše i da za restauraciju spomenika na Barutani i Grahovu treba izdvojiti 200.000 eura.
Spomenik zauzima 1.410 metara kvadratnih i savršeno je uklopljen u prostor. Sami zidovi koje je Kana podigla oko spomenika, podsjećaju na stare crnogorske kuće, na gumna i pozivaju na okupljanje i zapravo govore o borbi za dom i ognjišta. Imena heroja Lješanske nahije su ispisana na tri spomen ploče – iz Balkanskog rata 115 imena, Prvog svjetskog rata 114 imena i Drugog svjetskog rata su uklesana imena narodnih heroja Jelene B. Ćetković i Milovana S. Čelebića, zajedno sa još 230 imena palih boraca.
Mora biti koristan
Najvažnije je da se ovom spomeniku nađe namjena, jer je dosadašnja praksa pokazala da ukoliko je nema, spomenik proguta šiblje.
„Kada na primjer, krenete na godišnji odmor - spremite stan. Kada se vratite, koliko god da je čist, moraćete ga opet spremati, ili zbog mirisa, ili vlage, ili ste ostavili otvoren prozor... Sve se mora održavati. A održavanja nema ukoliko nema namjene. Treba praviti manifestacije ovdje zato što već ima sve, idealan je prostor. Postoji infrastruktura, sačuvan je od buke, postoji bina, sjedišta“, smatra Brajović.
Spomeniku se jednom godišnje mora uraditi makar blaži tretman, da bi se sačuvao, a od zaborava bi trebalo da ga čuva odnos Crnogoraca prema palim borcima za slobodu.
Zaboravljene žrtve
S obzirom na to da već 10 godina na Barutani nije bilo nikakvog događaja, odnos prema spomenicima i istoriji na ovaj način najbolje dolazi do izražaja.
Od dana kada je narod Crne Gore podigao ustanak prošlo je 79 godina. Spomeniku je sada 40 godina, a od Kanine smrti je prošlo 20. Veliki događaji i velika imena crnogorske istorije se lako prepuštaju zaboravu.
„Koliko god živjeli u čudnim vremenima i čudnim podjelama, ovi ljudi su dali svoje živote i omogućili nama evo decenije lagodnog života. Mi na krvi cijele generacije imamo slobodu“, rekla je Brajović, dodajući da je bolno i tužno da zaboravljamo istoriju i da se mladim generacijama mora dati na znanje da se žrtve moraju poštovati.
