Iako put sa druge strane crnogorsko-albanske granice, koji preko Božaja vodi do Gusinja, nije nepoznanica, tek je bočni njegov krak, na kojem je izgrađen Granični prelaz Zatrebačka Cijevna – Grabon oživio atraktivnu panoramsku rutu i dodatno približio centralni dio Crne Gore, odnosno Podgoricu i okolinu, sjeveroistočnom dijelu zemlje.
Potvrđuje to i put ekipe Pobjede koja se uvjerila u pojačanu frekvencu saobraćaja cestom koja sa crnogorske teritorije, od Dinoše, vodi kanjonom Cijevne gotovo do izvora te kraške ljepotice u Albaniji. Drum se penje do prevoja koji otvara pogled na masiv Prokletija, a onda dalje dolinom Lepuše, Vrmoše i Grnčara vodi do pitomog plavsko-gusinjskog kraja, podno Prokletija.
Sada je distanca od granice u kanjonu Cijevne do prelaza Grnčar, nadomak Gusinja, svedena na 45 kilometara, dok je uobičajenom rutom, koja vodi magistralom ka sjeveru, tri puta duža. Solidnu saobraćajnicu krasi pejzaž koji zapanjuje surovošću i ljepotom. Predjeli su to čije okomite litice i vertikale, smjenjuju ušuškane oaze plodne zemlje, koju su generacije gorštaka u nepristupačnim krajevima kultivisali i otimali od vrleti.
NAJŠIRA TAČKA KANJONA CIJEVNE: Godinama spiran i usitnjivan kameniti koridor između klanaca foto: Stevo VasiljevićI danas mještani s obje strane državne međe, pored svih benefita koji su donijeli elektrifikacija i putevi, ne zaboravljaju neizostavnu magarad za transport naramaka lišća. Sivo-zelene obrise kamena i rastinja oživljavaju ovce, krave i koze, u kaskadno nizanim baštinama naziru se kukuruz i đetelina, a pored druma u ovo doba godine žute se zrele džanje. Cijevna i njene manje pritoke obezbjeđuju uslove za navodnjavanje, a istovremeno su „venski sistem“ preko kojeg uticaj Mediterana podneblju daruje smokve na višim kotama.
Vrmoša, Lepuša i Grnčar jednako su zanimljive i sa druge strane prevoja dio su razvođa kojim se hrani Plavsko jezero i crnomorski sliv.
Kuda
Iz Podgorice ili Tuza, put ka Graničnom prelazu Zatrebačka Cijevna vodi kroz Dinošu, pa uz kanjon Cijevne, lijevom obalom rijeke. Od Dinoše do granice je 17 kilometara. Ne može se omašiti, jer put vodi direktno do granice, a prolazite Trgaju, kupalište Kulu, a koji kilometar pred granicom i čuveni Plavi most, ranije najudaljeniju tačku do koje je iz pravca Dinoše vodio asfalt.
IZMEĐU TAMARE I SELJCA: Gromade kamena koje kao da su titani razbacali u epskom boju foto: Stevo VasiljevićNovoizgrađeni put ka prelazu Zatrebačka Cijevna – Grabon je odlična cesta, sa jednom primjedbom: nema dovoljno proširenja i mjesta za usputno zaustavljanje, iako je ovaj kraj u ljetnjim danima svojevrsno izletište i utočište od vrućina, raj za ribolovce, i to ne samo za mještane, već i stanovnike dvije opštine koje su upućene na obale Cijevne.
Sa albanske strane prvo veće mjesto je Tamara (Tamare), nekada selo, sada državnim sredstvima tipski izgrađena varošica, sa šetalištem uz rijeku.
Tu pada prva pauza i jutarnja kafa. Sagovornik i mještanin Len Pepaj govori o istorijatu mjesta i predočava nam upravo podatke o gradnji varošice. Kaže da je majstor za zidanje, a imao je priliku da radi širom Crne Gore, od Crmnice do Kuča. Zna dosta Podgoričana i žitelja Malesije i Tuza, kako onih domaćih, tako i u dijaspori, budući da je živio u Njujorku jedno vrijeme.
TAMARE: Nekada selo, sada državnim sredstvima tipski izgrađema varošica foto: Stevo VasiljevićUglavnom, teško da, pogotovo među Podgoričanima, neće imati zajedničkog poznanika.
Poslije kafe nastavljamo od Tamare naprijed: put vodi pored fabrike vode, usput prolazimo i ribnjak i fascinantnu dionicu kroz koju cesta vijuga kroz gromade kamena koje kao da su titani razbacali u nekom epskom boju.
Stižemo do lokacije pred kojom čovjek neminovno osjeti strahopoštovanje. Ogromno ždrijelo, mjestimično široko i više stotina metara, dugo dva kilometra, najšira je tačka kanjona Cijevne. Tu je rijeka milionima godina nasipala ogroman materijal a koridor između klanaca više podsjeća na prostranu dionicu Kolorada nego rijeku balkanskog i dinarskog krša.
Zapravo, imate osjećaj da su se klanci razmakli da bi, silinom kiša i radom snjegova i leda nastala magija krša: ispran sa planina, i bezbroj godina usitnjavan od velikih gromada do najsitnijih šljunkovitih i pješčanih granulacija.
Pedalanje
Ubrzo slijedi uspon ka mjestu Seljca, čine ih nekoliko grupacija kuća koje dijeli fascinanti vodopad, neaktivan u ovo doba godine i atraktivne serpentine gdje u nepunih par kilometara prelazite visinsku razliku od više stotina metara. Na dijelu te dionice nagib je i 10 procenata.
PEDALANJE U ZEMLJI ORLOVA: Viktor, Mathieu i Janes na izlasku iz kanjona Cijevne foto: Stevo VasiljevićDuž te pedence sa koje pogled puca na kilometarski duge vododerine i uočljiva korita planinskih bujica i potoka - koji se stropoštavaju niz najmanje kilometar i po padine - srijećemo bicikliste: ekipa Švajcaraca, čija su bicikla zakićena nacionalnim zastava te alpske zemlje pedala nagibom u zemlji orlova.
Viktor Kernen kaže da su krenuli iz Podgorice ka Gusinju, odakle planiraju dalje preko Kosova ka Sjevernoj Makedoniji, a iz nje se spuštaju u Albaniju, u Drač. Društvo mu prave prijatelji Mathieu Gasser i Janes Spranger.
Fascinirani su predjelima, dijelimo iskustva, sugerišemo što još da pogledaju sa albanske i crnogorske strane i ovu družinu entuzijasta i ljubitelja prirode i dvotočkaša ostavljamo za nama.
Kraj najvećeg uspona je blizu, slijedi zona četinara i potom spuštanje ka krajnjoj odrednici, prelazu Grnčar od kojeg do Gusinja ima oko pet kilometara.
Prečica, panoramska ruta i dionica koja će dodatno uvezati Crnu Goru i Albaniju, ali, ponajviše, Crnu Goru sa sobom. Jer Gusinje i Podgorica postaju pravi susjedi. Samo što ih ne povezuju stari karavanski, planinski putevi već džada kroz neke od najljepših predjela na Balkanu.
GIPSANI ORLOVI: Temelj autentičnostiSvjedoče o tome i markice koje motociklisti u tranzitu ostavljaju na stubu uspomena ispred albanskog prelaza na gusinjskoj strani.
Za putnike namjernike, izletnike, fotografe ili, prosto ljubitelje prirode, stoji preporuka da krenu putem kojim se do sada rjeđe išlo.
Odroni, mreže koje amortizuju
Vožnju treba prilagoditi činjenici da putujete kroz kanjon, preko planinskih prevoja, gdje ni moćne podzide i mrežom uvezane kaskade suvomeđe - na kojima s alabnske strane nijesu štedjeli - ne uspijevaju sasvim da zaustave baš sve manje i veće odronjavanje terena.
Najlošija dionica puta vodi tokom završnih sedam kilometara od raskrscnie za Vrmošu (Vermošu) i ka prelazu Baškim - Grnčar.
Taj dio puta je na pojedinim mjestima manje pregledan zbog grana, asfalt je lošiji, ali ta dionica nije predugačka.
Balkanski ton
Gipsani orlovi, smeće gdje mu nije mjesto, vodovi za struju iz domaće radinosti i neizbježni bunkeri iz ere Envera Hodže, daju cijeloj panoramskoj ruti i putu neizostavni balkanski ton.
NEIZBJEŽNI BUNKERI: Selo Budace u okolini rijeke Lepushe foto: Stevo VasiljevićTo je ona svojstvena pobrkana slika, mozaik kontradiktornosti između nevjerovatne prirode, suživota čovjeka i vrleti, ali i tu i tamo bljeskova kiča, nemara i čudne dovitljivosti koja izmiče razumu.
Kako drugačije dočarati kipove crveno-crnih orlova nejednakih oblika, rasporeda kolorita kojima se daje pečat autentičnosti, iako je samo etno selo sa drvenim kolibama dovoljno prepoznatljivo.
DOMAĆA RADINOST: Stubovi za struju više liče na ostaža za sijeno foto: Stevo VasiljevićIli stubovi od struje pravljeni pomoću kosijera, liče više na ostoža za sijeno, dok parčad vodovodnih cijevi od „cola“ prave distancu između žica i kondezatora...
A u Gusinju, svadba...
Prelaz Grnčar. Podne je, četvrtak, radni dan. U momentu dok čekamo na ulazak iz Albanije u Crnu Goru, sa druge strane više od 50 automobila je nanizano iz suprotnog smjera.
Naši graničari kažu da je frekvencija vozila višestruko povećana nakon otvaranja prelaza u Zatrebačkoj Cijevni...
U Gusinju nas je dočekala gužva. Vrvi od mještana, iseljenika koji su na odmoru, ali i stanovnika Podgorice koji sada lako mogu da skoknu i na kafu.
SVATOVI: Šenlučenje "ćorcima" ispred Radončića džamije u centru Gusinja foto: Stevo VasiljevićU ovo doba godine, kažu, sezona svadbi. Potvrdilo se to kada je centralnom ulicom prošla svadbena povorka uz muziku ali i šenluk.
Ugostitelji kažu da se tokom vikenda nije moglo naći slobodno mjesto. Naš je utisak da je tako i radnim danima.
Erol Pepić iz jednog od gusinjskih lokala kaže da će put ka Podgorici svakako olakšati komunikaciju, pa će mnogi moći mnogo brže i na kafu, a ne samo mještani ili ljudi koji imaju kuće i vikendice u ovom kraju.
A u ovom kraju ima se što vidjeti: Alipašini izvori, vodopad Grlja. Ipak, oči bodu činjenice da su i najljepše lokacije na udaru, ili prirodne ljepote ne prati sasvim adekvatna ponuda.
Teško da ćete poslije podneva u restoranima van naselja naći sir u ponudi, o kačamaku da ne govorimo, osim ako naručite za pet ili više osoba.
Smeće nedopustivo vreba na mnogim lokacijama, pa to nije baš dobra slika za kapiju Grebaje i Prokletija.
