MonografijaCrnogorsko narodno pozorište 1953-2023,koja jenastala povodom obilježavanja jubileja 70 godina postojanja nacionalnog teatra, predstavljena je sinoć u toj pozorišnoj kući.
O jubilarnoj monografiji govorili su reditelj Blagota Eraković,kulturološkinja mr Nela Savković-Vukčević i pozorišni kritičar iz Sarajeva prof. dr Almir Bašović.
Eraković jenaglasio da pomenutamonografija predstavlja kapitalno izdanje.
“Ovakve knjige rade posebni, specijalizovaniinstituti. Večeras treba da znamo da promovišemo, u najbukvalnijem smislu te riječi,istorijski dokument. Rijetka su pozorišta koja su sa tolikom preciznošću obuhvatila sve važne podatke, a svjedok sam pozorišnih dešavanja u CNP-u preko 50 godina, i kao neko ko je u njemu radio, ali i kao gledalac,vidim da ništa nije izostavljeno”, kazao je Eraković.
Dodao je da se mora odati priznanje uredniku Milovanu Radojeviću, koji je i prilikom rada na prethodnim monografijama, kako naglašava, pokazao izuzetnu energiju i posvećenost, i sada, zajedno sa kolegama, uradio nešto što ima i enciklopedijsku i leksikografsku vrijednost.
Na triključna perioda u radu Crnogorskog narodnog pozorišta, odnosno tritekstualna segmenta monografiječiji su autoriMilovan Radojević, Goran Bulajić i Janko Ljumović, osvrnula se Savković–Vukčević.
Ona jeapostrofiralada ova publikacijapredstavljasvojevrsniizdavački poduhvat.
Bašović jeistakao da je čovjek biće kulture, biće kulturnog pamćenja, te da ima obavezu da čuva informacije o svimljudima koji suovo pozorište izgradili, čuvali,nadopunjavali.
“Ovu monografiju sam čitao kaojednu priču o čovjeku, o teškom djetinjstvu, o mladosti,sazrijevanju i današnjem trenutku kada je ovo pozorište, može se reći, bitan faktor ne samo u Crnoj Gori nego i u regionalnim okvirima”, ocijenio je Bašović.
U tekstu Milovana Radojevića, kako kaže, vidimo dječije bolesti koja sva pozorišta na ovim prostoru moraju proći, od problema sa poluamaterizmom,pa sa nedostatkom publike,što vidimo u onih prvih 20 godina.Dalje,kaže, pratimo priču o sazrijevanju CNP-a.
“Veliki reditelj Paolo Mađeli koji je radio u ovoj kući kaže da ljudiizvan pozorištamisle da mi pozorištanci slavimo što je izašla premijera, a oni ne znaju da mi slavimo jer je premijera izašla uprkos svemu. Ovoje zapravojedna i tužna i tačna metafora dajeCNP taman kad je stalo na noge,kad se profilisao i repertoar, kad se dobila stvarna pozorišna publika,doživjelo taj nesrećni požar”, kaže Bašović.
I kao u nekoj priči o junaku koji uporno nailazi na prepreke, kako dodaje, čitajući ovaj tekst vidimo zapravo koliko je bilo nesreće u tom činu.
“Pošto je pozorište 90-ih bilo bez svoje zgrade, za mene to jeste i tužna metafora prilika u bivšoj Jugoslaviji. Ratni sukobi ukidaju mogućnostdijaloga od kojih pozoriše živi”, poručio je Bašović.
