Predsjednik Vlade Crne Gore Zdravko Krivokapić, u obrazloženju svoje namjere da smijeni ministra pravde, ničim izazvan, izrekao je na račun Radio-Televizije Crne Gore veoma tešku optužbu, da Javni medijski servis ,,širi mržnju“. Baš u tom je kontekstu kritikovao je Skupštinu da ne radi svoj posao. Čudan manir da prvi čovjek izvršne vlasti dijeli lekcije zakonodavnoj instituciji, ali to je njihov problem. Međutim, Krivokapić je kao glavnu zamjerku Skupštini iznio upravo to da ona nije ništa učinila da se ,,razvlasti“ RTCG. Kod toliko jada i čemera u ovoj zemlji, premijera žulja ,,vlast“ RTCG! Kao, da nije toga, sve bi mu lakše išlo. A možda ne bi morao ni da smjenjuje Leposavića!
Premijer, izgleda, stvari baš tako posmatra. Za njega je zaista problem to što je Javni medijski servis sve ovo vrijeme nakon parlamentarnih izbora svestrano i dominantno profesionalno izvještavao o novoj parlamentarnoj većini, njihovom konstituisanju u vlast i njenoj populistički i revanšistički potpuno ostrašćenoj političkoj ofanzivi na apsolutnom ,,preuređenju“ Crne Gore, sa krajnjim ciljem da od nje ostane samo nekakva paradržavna ljuštura. Jer, da je RTCG ,,razvlašćena“ odmah nakon 30. avgusta, a po logici Krivokapića to se moglo učiniti samim tim što je to volja izbornog pobjednika, bez parlamentarne procedure, sve bi bilo drugačije. Kao što ni za borbu sa korupcijom nijesu, po Krivokapiću, potrebni ni tužilaštva, ni sudovi. Mi to hoćemo, to je naša volja – a to je dovoljno i za ,,razvlašćivanje“ RTCG. I kad čuješ kako predsjednik Vlade rezonuje, zaista, pravo je čudo da RTCG nije ,,oslobođena“ još prije pola godine. Da je to učinjeno, možda bi slika o ,,apostolskoj vladi“ bila makar malo ljepša.
I, po svemu sudeći, upravo je u tome poenta premijerove još jedne rečenice iz rukava, da RTCG ,,širi mržnju“. Ovdje bi se, izgleda, trebalo poslužiti lingvističkim alatima da bi se objasnilo, onome kome nije jasno, šta je mržnja. Valjalo bi konsultovati i literaturu iz domena sociologije kulture i medija, čak i filozofiju, pa da budemo mnogo pouzdaniji u razmišljanju i javnom saopštavanju ocjena o ,,medijskoj mržnji“, šta je to, da li postoji, kako se ispoljava, kojim sredstvima, kakvim jezikom, kako se može prepoznati…
Uloga medija
Možda je, u ovom kontekstu, najvažnije pitanje – da li u profesionalnoj ulozi medija, koja sama po sebi podrazumijeva kritiku, propitivanje drugih, a posebno stalno ,,bockanje“ upravo vlasti, može da se provuče sadržaj sa ukusom ,,mržnje“ prema onima koji su predmet medijske pažnje. Oslanjajući se na ovaj veoma kratko izloženi teorijski okvir, ne možemo, koliko god se trudili, da u postizbornom izvještavanju (i ukupnom djelovanju) Radio-Televizije Crne Gore prepoznamo ,,mržnju“ u Krivokapićevom značenju. Kad je to izrekao, on, prije svega, nije ništa pojasnio. Vjerovatno po logici, njegovoj i nove vlasti, nije ni potrebno, dovoljno da mi to mislimo i kažemo. Ili, u nešto ,,boljoj“ varijanti - da to ,,narod“ tako misli, da hoće, da je to njegova volja.
Zato možemo samo pretpostaviti, mada sa vrlo čvrstim uvjerenjem, da kada kaže da RTCG ,,širi mržnju“ (kao i kad njegov potpredsjednik kaže da je RTCG ,,zastiđe“, da ,,nije ni Televizija“), Krivokapić, zapravo, izražava svoj nivo razumijevanja stvari, sopstveno lično nezadovoljstvo radom Javnog medijskog servisa, sopstveni voluntarizam u shvatanju kakva bi njegova uloga trebalo da bude.
Optužba, malo je reći, krajnje paušalna, neprimjerena, nedolična ulozi premijera, da RTCG ,,širi mržnju“, ne znači ništa drugo do tvrdnju da Javni medijski servis treba da se potpuno pokori novoj vlasti, njenom rezonu i pameti, njenim potrebama i da joj bezrezervno apologetski služi. Ako, i kad nije tako, onda RTCG ,,širi mržnju“. I već ovdje da primijetimo - ako premijer vidi toliku ,,vlast“ u RTCG, ako pridaje toliki značaj njenom ,,razvlašćivanju“, to automatski znači da će problem biti riješen tako što će ,,vlast“ ove RTCG biti ukinuta, a da se ,,oslobođenom“ medijskom servisu da nova vlast, sa legitimitetom aktuelne parlamentarne većine. Kakvu li će tek vlast imati ,,razvlašćena“ RTCG?
Suštinsko je pitanje – prema kome sadašnja RTCG ,,širi mržnju“? Premijer bi, vjerovatno, kad bi se od njega tražilo da objasni na šta je mislio, pribjegao manipulativnim konstrukcijama. Stavio bi svoju tvrdnju u neki širi kontekst – da se mrzi ,,narod“ (a zna se koji), ,,crkva“ (a zna se čija), da se ,,mrze“ Srbi, Rusi, ko zna ko sve, a, najvjerovatnije, i da se on lično i personalno ,,mrzi“.
Kritičke ocjene
I hajdemo sad nekom logikom. Da li je ,,mržnja“ ako RTCG prenosi kritičke ocjene o ,,apostolskoj vladi“, prije svega, upravo nove opozicije (a i dijela i same pozicije), koja ima samo jedno manje poslaničko mjesto u parlamentu? Da li je ,,mržnja“ kad smo preko RTCG redovno informisani o zabrinutosti međunarodnih adresa za pravac kojim je Crnu Goru uputila nova parlamentarna većina, o kritičkim opaskama analitičara i nekih nevladinih organizacija, o protestnim peticijama i skupovima crnogorskih patriota, o postupcima Cetinjana prilikom provokativnog polaganja trobojnog vijenca na grob kralja Nikole od strane Vladinih zvaničnika, o reakcijama na izjave Bratić, Leposavića…, o prisustvu ,,delegacije Vlade“ na sahrani lokalnog prvosveštenika u susjednoj zemlji?
Zar je ,,mržnja“ ako RTCG ne prećuti reakcije na sramne izjave o Crnoj Gori i Crnogorcima - u Crnoj Gori i u Srbiji? Može li se informisati, a da, bogami, i ne bude i malo ,,mržnje“, o skandaloznim uvredama ,,istoričara“ Rakovića i Markovića da su Crnogorci ,,felerična roba“. I nekakva ljudska sorta koja nije vrijedna ni poštovanja? Ima li ,,mržnje“ ako profesionalni crnogorski mediji, među njima i RTCG, prenesu naslove beogradskih tabloida da je Krivokapić ,,gori i od Mila“, da se Bečić, uz uličarsku uvredu, napada da je ,,izdao Kosovo“, samo zato što je uputio protokolarnu čestitku svom kolegi u Prištini.
Možda to ne bila ,,mržnja“ ako bi se prećutkivalo sve ono što izgovaraju i pišu političari i mediji u Srbiji o Crnoj Gori, pa i o njenoj novoj vlasti. Upravo je to mržnja. Svakome je jasno da Kurir, Pink, Alo, Happy TV, Novosti, Informer…, Vulin, Raković, Marković… baš mrze Crnu Goru i Crnogorce. Da su mržnjom inficirani do te mjere da ih od toga ne može očistiti nikakva vakcinacija, svi oni koji onako zvjerski kidišu na crnogorsku zastavu, na našim ulicama, i u Beogradu. To jeste mržnja, ona se vidi, ona se ne krije, ona se pokazuje sasvim otvoreno, bez metafora i bilo kakvih drugih stilskih figura. I mrzitelji Crne Gore i Crnogoraca se, štaviše, ponose svojim uvredama i bljuvotinama. A nikome iz nove vlasti ni na kraj pameti nije da iskreno opomene, upozori, na ovakve izlive mržnje! Da se bar požali, iako bi, u mnogo slučajeva, imalo razloga da se preduzmu i neki formalni potezi jedne suverene države u relaciji sa drugom državom. A ne da se toleriše vršljanje po zemlji (i njegovi verbalni incidenti) ambasadora susjedne države.
Ne mogu se, valjda, pod ,,mržnju“ podvesti sve one dokumentarne serije i emisije iz istorije Crne Gore, o kojoj smo počeli učiti tek koju deceniju ranije, ili ako se u TV program pozivaju ugledni autori iz susjedstva koji znanjem, argumentima, upozoravaju na neprihvatljiv odnos današnje zvanične Srbije prema nezavisnosti Crne Gore? Zar Bešlin ,,širi mržnju“ ako otvoreno kritikuje svoju državu zbog miješanja u unutrašnje stvari naše države?
Golgote i vaskrsi
Da li je mržnja ako na našoj Televiziji gledamo i slušamo naše ljude u dijaspori da su zabrinuti zbog aktuelnih prilika u domovini, ako se objavi pjesma Jadranke Barjaktarović o Crnoj Gori, ako se, u In memoriamu, podsjeti na odgovor Đorđa Balaševića na pitanje zašto je pjevao ,,tamo tim liberalima“ na Cetinju, da on nije pjevao ,,tamo“, već kod svojih, kod svoje kuće. Nije, valjda, ,,mržnja“ ako naša Televizija prenosi pobjedničko slavlje crnogorskih lavica, uz himnu Crne Gore i našu crvenu zastavu. Misli li premijer da je „mržnja“ to što je TV Crne Gore objavila dokumentarnu emisiju o crnogorskoj vojsci u Gaeti? Crrnogorci nijesu prešli Albaniju, a zar i ovo stradalništvo nije vrijedno našeg podsjećanja? Je li ,,mržnja“ ako smo, konačno, shvatili da i mi, Crnogorci, imamo svoje golgote i vaskrse.
Da li, uopšte, iskazivanje bilo koje vrste, na bilo koji način, ma na kakvom mjestu, ljubavi i odanosti Crnoj Gori neko doživljava kao ,,mržnju“?
A mržnje (bez navodnika), ruku na srce ima, kod mnogih koji i RTCG mrze samo zbog toga što je crnogorska, što se tako i zove, koji, ,,iz srca“, ne podnose ni zastavu, ni himnu, ni auto-put, ni crnogorski jezik (iako njime govore), ni bilo šta što ima crnogorski znak i predznak. Ima mržnje i prema nekim partijama. Ako su pobijeđene, ako su sada u opoziciji, što je prirodno u parlamentarnom sistemu, čak se, i to sa visokog nivoa, traži zabrana pojedinih partija, što je nezamislivo, a istovremeno se širi priča o ,,prvoj demokratskoj vlasti“! Mrze se i pojedinci, a već jednom bi, I glavu skinuli, onako “simbolički”, u nadi da se tako definitivno ponizi, i poništi, i sama Crna Gora kao država. Priča o ,,hobotnici“ i ,,lopovu“ možda i ima nešto za šta se može uhvatiti, ali suština je u referendumu, u putu kojim je Crna Gora krenula prije 15 godina. Treba je vratiti u ,,srpski svet“ i rusku orbitu, u crkvene dogme i mitove. I, stoga, oni koji izlaze na ulicu da brane Krivokapićevog ministra, upravo su najveći oslonac njegove politike. On i njegovi ,,apostoli“ to znaju i oni izvršavaju njihovu volju. Što će jedan ministar biti zamijenjen drugim, istog političko-ideološkog habitusa, to je apsolutno beznačajna stvar. Ako RTCG uspijeva da ,,širi mržnju“ prema zabludama, manipulacijama, ideološkim zaokretima, političkim eksperimentima i smicalicama nove vlasti, ali i greškama, zloupotrebama prethodne, onda je ona na pravom putu. Takva ,,mržnja“ je poželjna.
