Svoju ljubav prema Crnoj Gori pretočio je u brojne pjesme, a među najpoznatijima su "Pod Lovćenom zeleni se trava", "Jedno jutro u svitanje zore", "Pivljanka", "Donji Kraj", "Kad prošetam Crnom Gorom" i mnoge druge, koje su postale dio muzičkog blaga. Upravo je na afirmaciji i očuvanju narodne baštine posvetio cio svoj život.
Božidar Ivanišević biće sahranjen u Kotoru, 24. februra u 15 časova.
Na biografiju ćemo vas podsjetiti riječima Božidarovog sina, Gorana Ivaniševića, koji je prije pet godina u Zagrebu objavio zbirku pjesama svog oca, simboličnog naziva "Kad prošetam Crnom Gorom".
"Božidar Ivanišević se rodio 31. decembra 1920. godine na Cetinju, u porodici Donjokrajca Đura Krstova Ivaniševića i Marice rođene Nikolić iz Dobrote. Kršten je kod kuće i upisan u knjigu u Cetinjskomu manastiru. Krsni je kum bio dr. Ognjenović sa Cetinja.
Božidar je završio tri razreda osnovne škole na Cetinju, dok je IV razred i malu maturu završio u Senti. Peti do sedmi razred gimnazije polazio je u Subotici. Bio je đak 'dobraš', prolazivši s dobrim uspjehom. Ponavljao je IV razred gimnazije zbog bolesti, a VII zbog "mangupluka" tj. neredovitog pohađanja. Od predmeta, volio je jezike, zemljopis i povijest, koji su mu dobro išli. Maturirao je na Gimnaziji na Cetinju.
U Senti je s 15 godina počeo igrati fudbal za SAK (Senćanski atletski klub). Igrao je lijevo krilo i dobio nadimak Snideler, po fudbaleru-žongleru bečke reprezentacije. Godine 1937. bio je srednjoškolski prvak Vojvodine na 100 metara na takmičenju u Subotici, drugi ili treći u skoku u vis. U istom gradu je bio treći u troskoku na takmičenju za pehar Politike. Igrao je i stoni tenis. S Božidarom je bio u razredu kasnije poznati stonotenisač Tibor Harangozo (1922-1978).
Božidar je od djetinjstva pokazivao zanimanje za muziku. Od svoje muzikalne majke učio je stare crnogorske pjesme. Istu je sklonost pokazivao i nakon preseljenja u Vojvodinu. Božidar je lijepo pjevao dalmatinske pjesme i nastupao zajedno s Branislavom - Branom Martinovićem, koji je svirao gitaru. Nastupali su na plesnjacima, a kasnije je Božidar i samostalno nastupao. Godine 1937-1938 Božidar je bio član društva 'Budućnost' u kulturnoj sekciji, gdje je glumio u komadima s pjevanjem, kao što je 'Djevojačka kletva'. Godine 1940. postao je član SKOJ-a i bio omladinski rukovodilac. Od 13. jula 1941. sudjelovao je u Narodno-oslobodilačkom pokretu, kao pripadnik Cetinjske čete Lovćenskog odreda, sa zadatkom u pozadinskomu štabu na Cetinju. Uhapšen od Italijana, robijao je u cetinjskomu zatvoru, gdje je obolio na pluća i postao trajni invalid. Po izlasku iz zatvora, nakon nekog vremena se prebacio u Hrvatsku. Godine 1944, u Zagrebu, počeo je da piše pjesme za horove. Kao pripadnik Jugoslavenske armije, od maja do oktobra 1945. uključio se u kulturno-prosvjetnu sekciju i pjevao u horu Prve armije. Pjevanje je usavršavao oko godinu dana kod profesora Fritza (Miroslava) Lunzera i Draga Hržića. Godine 1947. zapjevao je na Radio Zagrebu, gdje je primljen kao solista za zabavnu i narodnu muziku. Pjevao je prvenstveno narodne pjesme, među kojima naročito stare crnogorske pjesme. Bili su to prvi snimci crnogorskih narodnih pjesama na radio talasima poslije II svjetskoga rata.
Godine 1951. započeo je snimati gramofonske ploče, najprije na 78 okretaja, a kasnije na 45 i 33 okretaja, ukupno dvadesetak ploča. Na prijedlog profesora i dirigenta Slavka Zlatića, prešao je u Državni narodni ansambl narodnih igara 'Lado' kao solist, što nije uspjelo nikome prije ni poslije njega. Nastupao je sa starim pjesmama bez muzičke pratnje. U stilskom i izražajnom pogledu uzori su mu bili Vuka Šeherović i Rešad Bešlagić. Gostovao je i u Sovjetskomu Savezu s muzičkim ansamblom 'Montenegro 5', kao i u Kursalu u Bernu u Švicarskoj. Sudjelovao je na jugoslavenskim festivalima 'Beogradsko proleće' i na Ilidži, i osvojio dvije prve nagrade. Godine 1963. i 1968. gostovao je u Sjedinjenim Američkim Državama, a 1976. i u Kanadi. Oslanjajući se na najbolje tradicije crnogorskoga izvornog melosa komponovao je veći broj pjesama s različitom tematikom.
Božidar Ivanišević je najviše djelovao na području narodne muzike tokom svog 35-godišnjeg boravka u Sarajevu. Tu je s kolegama osnovao Udruženje muzičara Bosne i Hercegovine i bio njegov prvi predsjednik tokom osam godina. Plod njihovog rada je i organizacija festivala narodne glazbe Ilidža. U Sarajevu je radio kao rukovodilac predstavništva poduzeća 'Industriaimport' iz Titograda (danas Podgorica). Godine 1992. napustio je Sarajevo, sklanjajući se od strahota rata i vratio u Crnu Goru. Tu se trajno nastanio u svojoj kući u Prčanju, u Boki Kotorskoj.
Godine 2003. dobio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo."
(Foto: muzika-balkana.blogspot.com)
| Božidar Ivanišević: Kad prošetam Crnom Gorom |
| Božidar Ivanišević: Donji Kraj |
