Simić, koji je smatran za jednog od najvećih svjetskih pjesnika, rođen je kao Dušan Simić 1938. u Beogradu, odakle je emigrirao u Pariz, pa u SAD. Za poetski opus osvojio je brojne međunarodne nagrade, uključujući i Pulicerovu, te „Edgar Alan Po“, Međunarodnu Grifinovu nagradu za poeziju, „Valas Stivens“, Poeta Laureatus Kongresne biblioteke u Vašingtonu, medalju „Robert Frost“ za životno djelo u poeziji, nagradu Vilček za umjetnost i humanistiku, nagradu „Zbignjev Herbert“ i Zlatni vijenac Struških večeri poezije.
Pjesme je počeo da piše još u srednjoj školi, a na njega su tada posebno uticali američki pjesnici Volt Vitmen, Emili Dikinson i Volas Stivens. Njegove najvažnije poetske zbirke su, između ostalih: "Haronova kosmologija", "Svijet se ne završava", za koju je 1990. dobio Pulicera, "Šetnja sa crnom mačkom", "Vjenčanje u paklu", "Majstor prerušavanja"… Od knjiga eseja izdavajaju se "Alhemija sitničarnice", "Metafizičar u mraku", "Gledaj dugo i netremice" ... Bio je član Američke akademije za umjetnost i književnost od1995, a dugo je bio profesor na Univerzitetu u Nju Hempširu, gdje je predavao američku književnost i kreativno pisanje.
