Vijest o smrti jednog od cjenjenijh pozorišnih stvaralaca ex-Yu regiona, potvrdilo je Udruženje dramskih umjetnika Srbije i Jugoslovensko dramsko pozorište.
Crnogorska teatarska publika pamtiće ga kroz neke od najuspjelijih festivalskih produkcija Grada teatra Budva: „Troil i Kresida“, "Lažni car Šćepan Mali“, „Leons i Lena“, „Radovan Treći“, „Višnjik“..
U karijeri dugoj više od pet decenija, koju je 2011. završio inscenacijom "Višnjika" Antona Pavloviča Čehova, režirao je na desetine predstava, među kojima su i "Ko se boji Virdžinije Vulf", "Jeretik", "Anđeo na stanici", "Vesele žene iz Vindzora", "Ožalošćena porodica","Bogojavljenska noć", "Rodoljupci", "Ujka Vanja", "Romeo i Julija", "Sumnjivo lice", "Golubnjača" i brojne druge...
Radeći niz komada Biljane Srbljanović, čije je tri drame premijerno postavio "Amerika II dio", (Atelje 212, 2003), "Skakavci" (JDP, 2005), "Barbelo, o psima i djeci" (JDP, 2007), Mijač je značajno doprinio njenom spisateljskom stasavanju u jednu od vodećih evropskih dramskih autorki.
Dejan Mijač rođen je u 1934. u Bijeljini. Diplomirao je na Akademiji za pozorišnu umetnost 1957. godine u klasi profesora Vjekoslava Afrića. Diplomsku predstavu "Plug i zvezde" postavio je na sceni Narodnog pozorišta u Tuzli, gdje je dobio prvi angažman.
Premda nikad nije bio na čelu neke institucije, njegov autoritet bio je široko priznat i uvijek je rado pozivan da režira u pozorištima Atelje 212, Grad teatar Budva, Zvezdara teatar, Teatar Kult, Pozorište „Boško Buha“, Narodno pozorište Niš, NP Sombor, NP u Beogradu, NP Sarajevo, Beogradsko dramsko pozorište, Kazalište Jazavac u Zagrebu, HNK Split, HNK Rijeka, Pozorište „Joakim Vujić“. Njegovom čuvenom predstavom „Mešćenje šarana” Aleksandra Popovića 1984. godine otvoren je Zvezdara teatar.
"Glumci su voljeli da rade sa Mijačem jer je on kroz glumce umio da sprovede svoje ideje na način da su i sporedne uloge postajale vidljive i učestvovale u značenju predstave. Umio je da angažuje ansambl, da u glumcu podstakne ono najbolje što ima da podari, premda je bio poznat i kao strog i zahtjevan reditelj”, navodi JDP.
I pored brojnih poziva, Mijač je odlučio da se povuče iz aktivnog pozorišnog života 2011, a za posljednju testamentarnu režiju odabrao je Jugoslovensko dramsko pozorište i Čehovljev komad "Višnjik". U izuzetnoj teatarskoj karijeri, Mijač je bio dobitnik brojnih umjetničkih priznanja, uključujući i Sterijinu nagradu za zasluge na unapređenju pozorišne umjetnosti i kulture.
