Ovdje je osnovao porodicu, sa suprugom Tonkom za koju je govorio da je bila „najljepša mažoretka“, podigao dvojicu sinova Iliju i Ivana, dobio unuka Nikolu. Pridružio se odmah po dolasku u grad i Hercegnovskom pozorištu i Prazniku mimoze. I svuda ostavio neizbrisiv, lijep, kreativni i kolegijalni trag i neku finu radost među svima koji su ga poznavali.
Za Hercegnovsko pozorište napravio je i osmislio dvadesetak scenografija. S najviše ljubavi čini se onu, za i danas živu predstavu „Mali princ“. Možda zbog one rečenice iz predstave koja je i njemu pristajala „čovjek najbolje vidi srcem!“
Baš tako, velikim, dobrim srcem Kvale je doprinosio svakom Prazniku mimoze, svakom maskenbalu, karnevalu, od vremena kada je napravio prvu masku Paja Patka do velikih postavki alegorisjkih kola koje je sa sinom Ivanom pripremao proteklih godina, govoreći ne bez ponosa „došlo je vrijeme da otac uči od sina.“
I kao što je u Pozorištu i u organizaciji Praznika mimoze bio timski igrač tako je od svojih kreacija pravio neobični “tim” u kome nije mogao da odabere ni najdražu masku niti najdražu scenografiju. Sve su mu bile drage, a posebno one koje je u tom trenutku pravio savladavajući kreativnošću, upornošću, marljivošću sve prepreke i sve što je nedostajalo, od materijala do opreme. Takvog su ga rado prihvatili i u Budvi gdje je bio jedan od inicijatora i organizatora tamošnjeg karnevala.
Karneval je želio i u Herceg Novom, a ta želja dobila je sasvim jasne obrise 2016. godine kroz abrum Praznika mimoze i prva alegorisjska kola kojim su fešte najavljivane. Pamtićemo i ona osmišljena za 50.Praznik mimoze na kojima je ostalo preko 1200 potpisa svih onih koji su dali i najneznatniji doprinos ovoj svetkovini.
„Mali princ“ je ostao i trajaće! Priču o kreativnoj radionici Peulić ima ko da nastavi! Za sve pa i za to – hvala Kvale! Mir tvojoj duši u kojoj je za probleme uvijek postojalo rješenje, u kojoj je stanovalo svako ljudsko dobro i uz to mnogo radosti. Čuvaćemo je i dijeliti i dalje.
