Nudi 1.000 dolara mjesečno, što je velika suma za standarde u Gazi, ali nema sreće u potrazi.
“Ne tražimo ništa posebno… ali ovdje je novac postao beskoristan”, kaže za AFP Al Mahdun, koji je prije 7. oktobra radio kao računovođa.
“Možete nuditi novca koliko hoćete ali – uzalud”
Sa porodicom je pobjegao iz Gaze nakon što je njihova kuća pogođena tokom izraelskog napada. Imali su toliko vremena da potrče u auto i daju se u bijeg. U međuvremenu, uspjeli su da kupe dva artikla zimske odjeće – po trostruko većoj cijeni nego u ‘normalnim’ okolnostima.
“Iza nas je put pun patnje i poniženja koji je neopisiv i koji nikad nećemo zaboraviti. Sav novac na svijetu ne može nadoknaditi ono kroz šta smo prošli”, dodaje.
Kaže kako novac, jednostavno, ne pomaže.
“Osjećam se bespomoćno kad mi sin traži da mu kupim čokoladu. Spreman sam da je platim po bilo kojoj cijeni, ali čokolada se jednostavno ovdje ne može naći”, poručuje Al Mahdun.
Palestinci iz Gaze tokom bijega na jug gotovo da nijesu ponijeli ništa sa sobom – neki su otišli kolima, neki na konjima i zaprežnim kolima, a neki pješice. I tako je Rafa postala more šatora i baraka.
“Do skoro smo imali bazen, sad živimo u kolima”
Uslovi u kojima interno raseljeni ljudi u Rafi žive su katastrofalni, a tamošnji ljudi znaju čekati u redovima satima samo na jednu čašu vode, tanjir hrane ili medikamente. I sve to dešava se u momentima dok se zaraze šire po izbjegličkim zonama, a sve postaje gore kada krenu kiše.
Al Mahdun nije jedini bolje stojeći žitelj Pojasa Gaze koji je shvatio kako novac u toj situaciji ne pomaže.
“Do skoro smo živjeli u velikoj kući sa bazenom. Sad spavamo u kolima, ali našli smo parking nedaleko od bolnice, tako da možemo koristiti njihov toalet”, kaže Abu Kaled, koji je u izbjeglištvu sa majkom, suprugom i djecom.
“Novac je postao samo beznačajni papir”
Da imaju nešto novca, ali da ne znaju šta će sa njim, kaže i 38-godišnja učiteljica Samar Mohamed.
Pokušali su, kaže, da se raspitaju mogu li platiti bilo kome da ih prokrijumčari do egipatske teritorije, ali to nije bilo moguće.
“Novac je ovdje postao papir bez bilo kakve vrijednosti. Sve i da imate milion šekela, ne možete zaštititi familiju”, naglašava ona.
