A upravo jedna takva priča pojavila se u jugoslovenskim medijima prije tačno 40 godina.
Tog aprila 1985. godine, u dvorištu fabrike „Metalac“ predstavljen je najnoviji izum nikšićih inovatora – pivara na točkovima.
Bio je to projekat kojim je rukovodila čuvena kompanija „Monteks“, koja je finansirala kompletnu ideju stručnjaka „Metalca“ i pivare „Trebjesa“, a koji su pri realizaciji projekta sarađivali i sa slovenačkim proizvođačima kontejnera iz Gornje Radgone. Da pređu put od ideje do gotovog proizvoda bilo im je potrebno svega pola godine.
U najkraćem, kako je glasila tadašnja vijest – stručnjaci iz Nikšića napravili su mini pivaru od 100 kvadrata, formiranu od limenih kontejnera, koja je bila pokretna. U jednom kuvanju, pivara je mogla da proizvede 300 litara piva. Pritom, za dan su bila moguća i do tri kuvanja.
Pored pivare sa kompetnom tehnologijom, u pomenutom 'objektu' nalazila se i mala pivnica, kancelarija i magacin. I pritom, fabrika je mogla lako da se montira i demontira, te da se transportuje na bilo koje mjesto.
Pokretna pivara iz Nikšića izlagana je na sajmovima u inostranstvu, a kako je tada isticano – prednost je bila i u tome što bi pivo proizvedeno u njoj bilo kvalitetnije u odnosu na industrijsko. Jer, s obzirom na to da je u pitanju bila relativno mala proizvodnja, ne bi bilo potrebe da se pivo filtrira, čime bi ono zadržavalo kompletnu količinu slada.
I tako bi ljubitelji piva dobili priliku da u sopstvenom dvorištu imaju pravu malu pivaru sa pivnicom. Doduše, nije u to doba precizirano koliku bi sumu morali da izdvoje za takav sadržaj.
Nažalost, nikšićka pivara na točkovima nije doživjela širu primjenu, pri čemu je uskoro uslijedilo i teško razdoblje za crnogorsku industriju i same proizvode.