Iako je Granski kolektivni ugovor za kulturu, odnosno njegove izmjene, trebalo da donese benefite zaposlenim u ovoj oblasti, izazvao je ogromno nezadovoljstvo umjetničkog sektora čije je povećanje zarada umjesto 25 smanjeno na 3,5 odsto. Zbog toga, ova umjetnička grupa održala je štrajk upozorenja, a ako se ove odredbe ne promijene, kulturni život u Crnoj Gori uskoro bi mogao da stane.
Umjetnički sektor ne spori povećanja ostalim zaposlenim u kulturi predviđena GPU, međutim, kako su više puta naveli, traže jednak tretman za sve.
SOLIDARNOST
U borbi za izmjene GKU, najsolidarniji su glumci i muzičari. To je, kako je za Pobjedu kazao predsjednik Udruženja glumaca Vukan Pejović, zbog toga što glumci, možda i zbog prirode profesije, pokrivaju najviše medijskog prostora.
- To ne znači da smo više ili manje ujedinjeni od bilo kog drugog. Članovi Crnogorskog simfonijskog orkestra i Sindikata muzičkog centra Crne Gore su takođe jako ujedinjeni, kao i svi ostali koji su stali iza naše inicijative. Svakim danom dobijamo sve više i više podrške od institucija, udruženja i pojedinaca. Svako doprinosi najviše što u tom trenutku može. Ovaj GKU ne utiče direktno na umjetnike koji nijesu zaposleni u institucijama, što ne znači da treba da zanemaruju taj problem. Upravo to zanemarivanje nas je dovelo u ovu situaciju – rekao je on.
Možda će u skorijoj budućnosti postati član neke institucije i u tom trenutku se susresti sa ovim problemom.
- Možda nemaju tih planova. U tom slučaju bi trebali pokazati solidarnost. Svjedočimo ovih dana koliko je solidarnost važna, jer na kraju krajeva ne radi se ovdje samo o GKU, već o borbi za kulturu koja može biti uspješna samo ujedinjavanjem svih radnika u kulturi i međusobnom solidarnošću. Ne treba čekati problem da dođe ispred naših vrata, nego ga rješavati što prije – kazao je Pejović.
Od svih pogođenih profesija, prema riječima klarinetiste Petra Garića, glumci i orkestarski muzičari su umjetnici koji su navikli da rade u grupama tj. ansamblima, tako da vjeruje da ih je taj kolektivni duh zbližio u datoj situaciji.
- S druge strane, mi smo najbrojnija grupa umjetnika zapošljenih u kulturi, iako glumaca (u svim teatarskim institucijama u zemlji) i muzičara Crnogorskog simfonijskog orkestra zajedno ima otprilike koliko jedna Zagrebačka filharmonija ima muzičara. U odnosu na skoro 2.000 radnika u kulturi u Crnoj Gori, to je jako mali broj i neophodno je da sarađujemo i da se podržavamo – rekao je on.
Podrška koju su muzičari dobili od menadžmenta, ali i od administrativnog i stručnog sektora, Muzičkog centra Crne Gore, jeste apsolutna i ponosni su na to.
- Kod nas stvari funkcionišu po jasnoj logici raspodjele obaveza i niko ne sumnja u ozbiljnost i kompleksnost svakog pojedinačnog radnog mjesta. Proizvod koji nudimo na svakom koncertu, rezultat je napornog i predanog rada svih zapošljenih – ocijenio je Garić.
PODRŠKA
Gradsko pozorište je kuća čiji su svi sektori stali uz umjetnike. Kako je objasnio direktor ove ustanove Stevan Koprivica, to je kuća gdje su svi zaposleni neposredno i tijesno upućeni jedni na druge i bilo je za očekivati da svi sektori podrže umjetnički sektor.
- To je etičko, ali i profesionalno pitanje. Jedni bez drugih ne možemo, pozorište je kolektivan čin i nefunkcionisanje jedne karike znači i nepostojanje predstave kao krajnjeg proizvoda. Da se razmijemo, podržavanje zahtjeva umjetnika u protestima ne znači i kolektivno učešće u eventualnom štajku, jer u tom slučaju druge službe moraju da rade sijaset poslova u cilju odražavanja života pozorišta, a i realno je da se dio zaposlenih ne može odreći mjesečnih primanja koja ionako nijesu visoka. Solidarnost postoji, nemimovna je, ali postoji i ono što zovemo elementarnom egzistencijom koja ni u kom slučaju ne smije biti ugrožena – ispričao je Koprivica.
Koeficijnti GKU, kako je ocijenio Koprivica, su pravljeni po nekom birokratskom automatizmu, inerciji i, ono što je najvažnije i najgore, potpunim nepoznavanjem strukture i suštine pozorišnih institucija.
- Od strane vlasti i od strane Sindikata, podjednako. Primijetićete da među predstavnicima zaposlenih u kulturi nije bilo glumaca, dramaturga, reditelja. Ima tu i krivice i nadobudnosti samih umjetnika koji su negdje prezirali sinidikalno organizovanje, pa je sada „đavo došao po svoje“. Kod nas u pozorištu je tek pod uticajem ove nove incidentalnosti došlo do reanimacije sindikalnog djelovanja – objasnio je on.
Izmjene i dopune Granskog kolektivnog ugovora za oblast kulture, prema riječima direktora Kraljevskog pozorišta Zetski dom Ilije Subotića, svakako su za pohvalu i podršku.
- To vidim kao adekvatan odgovor nadležnih, prije svega Ministarstva kulture i medija i Sindikata kulture Crne Gore, na određene negativne efekte koje aktuelno povećanje cijena ostavlja na životni standard naših građana, pa i na zaposlene u kulturi. U tom kontekstu, smatram da će povećanje koeficijenata, odnosno zarada u kulturi u određenoj mjeri doprinijeti poboljšanju položaja i statusa zaposlenih u ovoj oblasti od javnog interesa – rekao je on.
Ali, GKU, bi trebalo da je jednak za sve.
- Međutim, što se tiče koeficijenata opredijeljenih pripadnicima umjetničkog sektora, mišljenja sam da su i zaposleni u tom sektoru morali biti tretirani na isti način kao i svi drugi obuhvaćeni izmjenama i dopunama Granskog kolektivnog ugovora. Iz tih razloga, pozdravljam najavljene korekcije koeficijenata, a u skladu s nespornom ulogom i značajem umjetnika, te specifičnošću njihovog poziva – kazao je Subotić.
ISTRAJNOST
Umjetnici će, saglasni su Pejović i Garić, biti istrajni u zahtjevima.
- Naravno da ćemo istrajati. Postoji alternativno rješenje na koje bismo pristali. Povećanje od 30% odsto. Nadam se da nećemo trebati da postavljamo bilo koje rokove, već da će Ministarsvo kulture i medija održati obećanje i organizovati sjednicu Odbora u najkraćem mogućem roku – rekao je Pejović.
Ovdje se, smatra Garić, ne radi samo o ovom trenutku i ne radi se prosto o nekoj količini novca.
- Problem je u snižavanju, da ne kažem ponižavanju, umjetničkog statusa a samim tim i kredibiliteta i moći umjetnosti i umjetničkog izraza i onoga što je njena svrha i cilj. Iako dobar dio ljudi koji odlučuju o ovome i/ili lobiraju za ovakvo rješenje nijesu svjesni mogućih posljedica, dužni smo ukazati na to i pozvati se na neophodnost kvalitetnog kulturnog sadržaja koji danas nije moguće imati bez adekvatnih uslova. Kompromis je tema o kojoj će se razgovarati kada umjetnici budu imali pravedan broj mjesta za pregovaračkim stolom u donošenju ovakvih odluka – rekao je on.
Kada je u pitanju status glumaca u Gradskom pozorišu i Zetskom domu, kako su objasnili direktori, prilično je ujednačen.
- Kod nas još uvijek nije napravljena kategorizacija glumaca, uprkos insistiranju uprave da glumci dostave kompletne CV na osnovu kojih se pravi kategorizacija. Predviđene su startna, da ne kažem nulta grupa za tek primljene ili skoro primljene glumce, druga i prva grupa, a o statusu prvaka odlučuje Ministarstvo kulture. Znajući za ažurnost trenutnog ministarstva, strijepim za naše buduće prvake i bojim se da će taj status dočekati u penziji. Glumačke plate kreću se između 700 i 800 eura, zavisno od staža, a svi za sada imaju istu startnu osnovu – objasnio je Koprivica.
Kada je riječ o zaradama glumaca u Zetskom domu, izmjenama i dopunama Granskog kolektivnog ugovora došlo je do uvećanja koeficijenta sa 8.8 na 9.1, tako da je prosječna neto zarada prije uvećanja iznosila 742,21, dok sada iznosi 763,35 eura.
- Pojedinačna zarada varira u odnosu na zakonske i mogućnosti Granskog kolektivnog ugovora (nivo kvalifikacije obrazovanja, minuli rad i sl). Kraljevsko pozorište Zetski dom je krajem 2020. godine formiralo glumački ansambl nakon gotovo sedam decenija, koji čini petoro diplomiranih dramskih umjetnika mlađe i srednje generacije. Kada se ispune uslovi za sticanje statusa prvaka, to pitanje će biti tretirano u skladu sa standardima koji taj status podrazumijeva – kazao je Subotić.
PROBLEMI
Ovaj GKU, kako je rekao Pejović, jedna je od slika i prilika položaja glumaca u Crnoj Gori.
- Svako pozorište se suočava sa problemima. Kraljevsko pozorište Zetski dom je prije više od 100 godina imalo ansambl A i ansambl B. Danas ima ansambl od pet članova koji nemaju ugovore za stalno. Što se dešava sa prvobitnom najavom da će se ansambl u toku prethodne godine proširiti za još pet članova? Gradsko pozorište Podgorica i dalje nema svoju zgradu, već radi u prostorijama sale za vjenčanje i KIC-a ,,Budo Tomović“, koji su jako neuslovni. Crnogorsko narodno pozorište ruše i jure lopatama radnici gigantskih preduzetnika, dok ingerencije nadležnih organa ne idu dalje od kazne od 2.000 eura, što je za takve preduzetnike sitniš. Nikšićko pozorište ne igra predstavu za Svjetski dan pozorišta, 27. mart? Centar za kulturu Tivat mora da se bori svim silama da bi sačuvao najljepšu scenu u Crnoj Gori od rušenja? Mislim da jedan transparent sa protesta takođe dobro oslikava stanje glumaca u našem društvu – Svugdje u svijetu gospodo glumci, a kod nas nepunih 3.5 odsto – rekao je on.
Status muzičara koji se bave umjetničkom muzikom u Crnoj Gori, kao i u većini zemalja ovog tipa, smatra Garić, tradicionalno je ugrožen.
- Prvi problem je kadar do kojeg je jako teško doći. Da biste obrazovali jednog člana simfonijskog orkestra, potrebno je mnogo godina, rada i novca. To svakako podrazumijeva dobro organizovan i dobro povezan muzički obrazovni sistem a neke, za orkestar esencijalne, kadrove mi ni ne proizvodimo u našoj zemlji tako da smo dužni da ponudimo dobre uslove kako bismo privukli ljude da se presele u Crnu Goru i rade sa nama – rekao je on.
Jedan od najvećih problema i jeste status muzičara koji obavljaju elitni posao u svojoj struci i koji bi morali biti heroji svojih mlađih kolega.
- Malo je ljudi koji se rode sa preduslovom za bavljenje ovim poslom i naša je sveta dužnost da im obezbijedimo da nesmetano razviju svoj talenat i da se bez bojazni za egzistenciju prepuste cjeloživotnom radu na sebi i otkrivanju dubina i širina umjetnosti. U protivnom, počećemo da se pitamo da li nam išta, zaista, treba osim kladionica, benzinskih pumpi i pekara – kazao je Garić.
Problemi umjetnika u Crnoj Gori su, smatraju naši sagovornici, taloženi. Kako je Pejović rekao, na njih su i ranije ukazivali.
- I uvijek ćemo ukazivati. Taloženi jesu, zbog naše nemogućnosti da se bavimo Sindikatom zbog prioritetnog stvaralaštva, koje zahtijeva ogromno odricanje i požrtvovanost. Ali udruženim snagama, siguran sam da ćemo uspjeti da pružimo adekvatno učešće i napravimo promjenu. To dugujemo prethodnim velikanima, perspektivi budućih generacija i nama samima – rekao je on.
Problema je dosta, cijeni i Garić, ali u bavljenju umjetničkim poslovima, entuzijazam je ogroman i konstantan pokretač koji, dok ga ima, prevazilazi mnoge prepreke.
- Naš orkestar, u ovom obliku, postoji tek 16 godina pa, za razliku od orkestara koji postoje vjekovima, tek sad prolazi kroz dječje bolesti i pubertet. To je dobro zbog prisustva pomenutog entuzijazma ali je infrastruktura, znanje i iskustvo neophodno kako bi se taj entuzijazam usmjerio pravilno ili bar kako se ne bi uludo utrošio. Bojim se da se mi tradicionalno neozbiljno odnosimo i prema onima koji imaju entuzijazma i prema onima koji imaju iskustva, tako da su umjetnici većinom bili prepušteni sebi – kazao je on.
ODGOVORNOST
Bez podrške sistema svako samostalno traži rješenje, a ta rješenja su, osim razočarenja, ili potraga za sredinom kojoj ste možda korisni ili manipulacija sistema i sredine zarad lične koristi.
- Jake institucije kulture mogle bi da preuzmu odgovornost za razvoj i budućnost umjetnosti i umjetnika u zemlji, što bi doprinijelo većem uticaju umjetnosti na stanovništvo, a što bi kao rezultat možda imalo i promjenu i podizanje kolektivne svijesti. Nego, dosta maštanja, umjetnost je u Crnoj Gori uvijek morala da pravda svoje postojanje i da ubjeđuje nadležne i nenadležne da ne želi nikome zlo. Određeni broj ljudi koji je imao potrebu za umjetnošću je uvijek razumio smisao njenog postojanja, a mi živimo i radimo nadajući se da svakim našim koncertom, predstavom ili izložbom, taj broj pomalo raste – kazao je on.
Pobjeda je ovim povodom poslala pitanja i Crnogorskom narodnom pozorištu, na koja uprava nije odgovorila, pravdajući se odsustvom i mini-turnejom u Beogradu. Odgovore nijesmo dobili ni od predsjednice Sindikata kulture Zorice Stijepović.
Štrajk bi paralisao scenu
Ako imamo u vidu značaj pozorišnih institucija i pozorišne djelatnosti uopšte, te njen zakonom ustanovljen status djelatnosti od javnog interesa, nesporno je, smatra Ilija Subotić, da bi štrajk u ovoj oblasti imao velike negativne posljedice.
- Ne samo na položaj umjetnika, ili zadovoljavanje kulturnih potreba i navika naših građana, već i na razvoj savremene kulture u cjelini. Pritom, imam u vidu činjenicu da pripadnici umjetničkog sektora nijesu vezani samo za pozorište, već i za film, muzičko-scenske programe, festivale, ali i mnogobrojne druge aktivnosti. Stoga je jasno da bi najavljeni štrajk umjetnika paralisao ne samo rad pozorišta već i sektor kulturno-umjetničkog stvaralaštva u cjelini – kazao je on.
U ovom trenutku, Stevan Koprivica mišljenja je da do štrajka neće doći jer su glumci ušli u sindikalnu reorganizaciju i svoja prava ostvarivaće permanetnom borbom u okviru postojećeg ili nekog drugog, čak i novog, sindikata.
- S druge strane, trenutni premijer je fakultatitvno i ovlaš obećao nekakvo rješenje, pa će oni, vjerovatno, i sa te strane očekivati neku „providencu“. Ne bih se o tome izjašnjavao. Eventualni štrajk zaustavio bi igranje postojećih predstava i izlazak premijera, učešće na brojnim ljetnim festivalima, a ukoliko bi se pridružile i druge umjetničke oblasti, cijeli kulturni život zemlje bi stao. Naravno, uvijek će postojati ,,štrajk breheri“ koji će dočekati svoja tri minuta da zaigraju i zasviraju, ali, to ništa ne mijenja na stvari. Ali, kako sada stvari stoje i u kakvom se limbu nalazimo, čini mi se, nikoga ne bi posebno pogodilo nepostojanje kulurnih manifestacija i svelo bi se na političke poštapalice i međusobno optuživanje ovih i onih, dok se štrajk ne bi samougasio jer ne može vječno da traje. Vjerovatno će se naći neki kompomis, konstruktivni ili truli, vidjećemo – kazao je Koprvica.
