Napad na Trampa samo nekoliko dana prije nego će i formalno prihvatiti republikansku nominaciju, po definiciji je atak na demokratiju i na pravo svakog Amerikanca da izabere svog lidera.
Tramp je bio za govornicom, kao i obično – njegove su pristalice bile iza njega noseći postere i druge materijale sa sloganom MAGA, kaad su se začuli pucnji. Odmah je čučnuo, zatim ga je obezbjeđenje evakuisalo, dok su okupljeni uveliko vrštali.
Tek ćemo vidjeti kakve će biti krajnje posljedice
Bivši predsjednik kasnije je kazao kako je osjetio da metak dodiruje njegovu kožu na uhu, odakle će se kasnije slivati i mlaz krvi. Jednom od hitaca, ispaljenom od strane 20-godišnjaka sa velike udaljenosti u Batleru, Pensilvanija, falilo je samo nekoliko milimetara pa da stvari budu neuporedivo gore.
18
Fotografija Juana Vućija iz Associated Pressa (glavna ilustracija) na kojoj vidimo prkosnog i i dalje živg Trampa sa zastavom u pozadini, momentalno je postala nalik ikoni. Ta će fotografija postati simbol teškog političkog doba, iako još ne vidimo kakve će biti krajnje posljedice jednog sunčanog poslijepodneva u Pensilvaniji koje se pretvorilo u noćnu moru.
Probuđene teške istorijske traume
Pucnjava, vođa koji pada, tajni agenti koji se bacaju na njega – sve je to probudilo teške istorijske traume.
Iako Tramp nije predsjednik, njegovo ranjavanje podsjeća na uvijek prisutnu prijetnju koja visi nad Ovalnim kabinetom i onima koji su kandidati da se usele tamo. Jer, Džozef Bajden je 46. predsjednik, a četiri su njegova prethodnika ubijena dok su bila na funkciji. Posljednji je bio Džon Kenedi 1963.
Činjenica da je Tramp napadnut, pritom, kraj je 40-godišnjeg uvjerenja da je izuzetna stručnost tajnih službi gotovo eliminisala mogućnost takvih nedjela.
Jutrošnji događaj sa sobom je povukao i poređenja sa ubistvom tada demokratskog kandidata Roberta Kenedija 1968. godine. Bila je to jedna od najkrvavijih godina, u kojoj je ubijen i Martin Luter King, a tokom koje se dogodilo nasilje na znamenitoj Demokratskoj nacionalnoj konvenciji u Čikagu.
No, nije tada baš prestalo političko nasilje. Pamtimo da je 2011. godine tadašnja zastupnica Demokrata iz Arizone Gabrijela Gilfords završila sa oštećenjem mozga nakon što je ranjena u napadu u kojem je ubijeno šest ljudi.
Šest godina kasnije, na revijalnom bejzbol okupljanju republikanaca, naoružani muškarac upucao je Stiva Skalizea, tadašnjeg zastupnika većine u Predstavničkom domu. Pamtimo jako dobro i napad na Kapitol od strane Trampovih pristalica 2021.
Vrhunac divlje izborne godine
Šokantni događaji iz Pensilvanije samo su novi element divlje i neizvjesne izborne godine u kojoj se Džozef Bajden, najstariji predsjednik u istoriji, grčevito borio da sačuv nominaciju.
Prikladne reakcije uslijedile su s obje strane političkog spektra, uz vidno olakšanje što je Tramp preživio.
Bajden je, čuvši za napad, odmah preuzeo ulogu ‘izvršnog direktora’ nacije, dok je bio na misi u Delaveru. Prvo je dao saopštenje, odmah zatim se obratio i putem videa, uspio je kasnije da uspostavit i kontakt sa Trampom…
No, uzevši u obzir političku polarizaciju u SAD, šok nakon svega izazvaće političke posljedice.
Trampova ‘mitologija’ biće još bogatija
Trampa su njegove pristalice već gledale kao nepobjedivog heroja, borca koji je iznova na udaru neprijatelja – a to će sada biti još više ukorijenjeno. Čak je, u momentu nakon pucnjave, Tramp bio dovoljno pribran za još jedan momenat prkosa – podigao je šaku u vazduh i vikao “fight, fight, fight” (borba).
Te slike ne samo da će ući u istoriju, već će obogatiti Trampovu mitologiju, a mogle bi imati i nepredvidive implikacije na samu izbornu kampanju. Atmosfera povodom predstojeće republikanske konvencije u Milvokiju biće na vrhuncu.
Mnogi političari sa obje strane već žale zbog usijanja političke retorike – jer, napad u Pensilvaniji bio je jeziv pokazatelj šta ona može proizvesti u državi u kojoj je oružje lako dostupno. Stoga, ostaje i da vidimo da li će ovaj šok uticati da bude ukroćena toksična politička kultura čiji je Tramp entuzijastični protagonista.
“Političko nasilje je neameričko i nikada nije prihvatljivo”, rečeno je u jednoj od jutrošnjih reakcija.
Nažalost, istorija isto tako pokazuje da je nasilje takođe suštinski ožiljak američke politike.
