Prokišnjavanje je zajebana stvar. Ono je uvijek znak da je situacija postala krajnje alarmantna.
Do prokišnjavanja dolazi obično u dva slučaja. U prvom, radi se o tome da je kuća ostala bez gazde. Prepuštena zubu vremena ona počinje da propada. Pucaju zidovi, otpada fasada, hvata se paučina i na kraju prokišnjava krov.
U drugom slučaju do prokišnjavanja dolazi zbog nemarnog gazde. On je u kući a kao da nije. E sada, i tu dolazim do poente, gazda može biti, što bi naš mudri narod kazao ,,budala od sebe“, a može i biti namjerno nemaran.
Ova posljednja opcija je najgora, jer to znači da je neko posve svjesno krenuo da nešto uruši i potpuno uništi.
To posebno lako ide ako je kuća već bila načeta i sklona padu, a naša, nažalost, jeste.
Ovih dana, a u zaletu turističke sezone, stižu nam sramne slike sa aerodroma u Tivtu. Jeste da je toj ružnoj slici doprinijela i klima koja nam ove godine bukvalno svaki dan donosi kišu.
Uglavnom, ako imate kakvog posla na aerodromu u Tivtu a pada kiša, nemate što tamo tražiti bez kišobrana i kabanice.
Predsjednik Crne Gore se oglasio i rekao: sramota! Oglasili su se i mnogi drugi da ih ne nabrajam ovdje i kazali: sramota! Slažem se, nesporno sramota. Treba zakrpiti krov aerodroma pod hitno. I ne mislim da je to zahtjevna stvar. I naravno, mogla se odraditi puno prije početka sezone. To nas navodi na jedini logičan zaključak: prokišnjavanje je nekome trebalo. Pitate se kome? Odgovor je vrlo jednostavan: onome ko hoće da aerodrome Crne Gore ,,namjesti“ nekome.
Ali naravno, cilj je da aerodromi odu po što nižoj cijeni. Zato ih treba predstaviti što prljavijim i neuređenijim. I još pustiti da prokišnjavaju. Nakon toga, logično pitanje će biti kome trebaju takvi aerodromi? Što da ih nekome ne damo i džabe da ih on sredi i od njih bere lovu a mi da konačno imamo sređene i čiste aerodrome. Koji uz to i ne prokišnjavaju.
Ali aerodromi nijesu izuzetak. Oni su samo sinonim za smišljeno davljenje cijele jedne države. Jer vidite, istina je da je Crna Gora bila država visoke korupcije, političkog i svakog drugog nepotizma, kao i velikih dugova.
Zato smo odlučili da je liječimo tako što ćemo korupciju skoro legalizovati, kao i svaki oblik nepotizma, a dugove ćemo udvostručiti jer se, opšte poznato, stari dugovi najlakše vraćaju stvaranjem novih i većih dugova.
Kiša i dalje pada.
Meteorolozi prognoziraju nikad kišnije ljeto.
Znači, biće prokišnjavanja.
Ali neće biti majstora za krovove.
Jer, i kad su u pitanju aerodromi kao i cijela država, interes trenutnih gospodara je da naš krov što više propadne, po mogućnosti skroz.
Da bi mogli kazati da je samo palo ono što je padu sklono i bilo.
Za sada nema nikoga, ili ga ja ne vidim, ko bi mogao sadašnjim gospodarima pomrsiti konce.
Ostaje nam samo da se molimo Bogu za sunce kako bi bar usporio našu konačnu i sigurnu propast. A do tada, spremite kišobrane, kabanice i lavore.
