Eto, desi se i veliki potres... pardon - protest. Svakakav osim socijalni, prije svega politički. I to je sasvim legitimno, čak poželjno. Da makar neko zatalasa opoziciono mirno more. Sad dolazi famozno „ali“.
Ali, građani su izmanipulisani. Zato što je zloupotrijebljeno njihovo nezadovoljstvo ekonomskim i socijalnim stanjem u zemlji. Zato što su pozvani da traže niže račune, cijene, besplatno školovanje, veće penzije i plate, a čuli su političke poruke za smjenu Vlade i hapšenja. Zato što im je skrenuta pažnja da ne nose politička obilježja, a na skupu su zatekli lidere opozicionih partija. Zato što su ih organizatori, uz svesrdnu pomoć svojih medijskih pokrovitelja, ubijedili da će se tog dana desiti „nešto veliko“ u Crnoj Gori. A nije se desilo ništa.
Kako drugačije, osim manipulacijom, nazvati sve ovo? Da krenemo redom.
Socijalni zahtjevi su, uvijek i svuda na svijetu, pa i u najblagorodnija vremena, sasvim opravdani. Niže cijene, besplatno školovanje, veće penzije i plate... sve to je u redu, uvijek. U trenutku kad neko izgovori rečenicu „tražimo smjenu ove Vlade“, to više nijesu socijalni zahtjevi, već politički. Vlada mandat dobija od građana na izborima, na kojima učestvuju političke partije, pa izbori jesu politička kategorija. Ako se traži smjena Vlade, traže se i novi izbori, dakle nova politička struktura, koja će birati svoju Vladu. Drugi način za smjenu legitimno izabrane vlasti je nasilje. Ne želim da vjerujem da neko u ovoj zemlji traži takvu smjenu.
Kad opozicija preuzme igru: „Ne nosite na protest politička i nacionalna obilježja, samo bez prisustva političara“. I to je u redu. Protest nije politički, jel... Onda se opozicione klupe u Skupštini opreme pozivima na protest, a predsjednici opozicionih partija (preciznije, samo jedne) dijele letke po Skupštini za „nepolitički“ protest. Onda opozicioni lideri dođu na „nepolitički“ protest, kao građani. Mala digresija – kako profesionalni političar može da odvoji svoju građansku od političke persone kad je riječ o smjeni vlasti, a ne može da se „raspoluti“ kad treba skinuti poslanički imunitet i odgovarati pred institucijama sistema? Onda ti isti raspolućeni opozicioni lideri traže smjenu Vlade. I onda to nije politički, nego socijalni protest?
Besplatan savjet: nikad, nikako, ne potcjenjujte inteligenciju građana.
Poruke mržnje: Socijalni protest definitivno nije onaj sa koga se upućuju uvrede na bilo čiju adresu, niti onaj na kome se stvara atmosfera linča. Samo poluinformisani i površni organizatori mogu takav skup nazvati „crnogorskim proljećem“, asocirajući na „arapsko proljeće“. U svim arapskim zemljama u kojima su se tokom 2011. godine desile revolucije (političke, nikako socijalne), završile su u krvi do koljena i u spirali nasilja, koje i danas traje. Od Sirije, preko Egipta, do Libije. Nema tu nikakve misterije, svakodnevno gledamo što se tamo dešava. Ipak ne želim da vjerujem da bi neko svojoj zemlji poželio takav scenario.
I uz najširu podršku medija, obimnu kampanju, dobru organizaciju, MANS, USSCG i Studentska unija nijesu uspjeli da okupe onoliko građana koliko su planirali. Kad kola krenu niz brdo, najlakše je okriviti nekog drugog. Zato odmah po završetku protesta kreće licitiranje brojkama demonstranata, manipulisanje pričama o pritiscima, prebacivanje krivice na „kreiranu atmosferu“, optuživanje građana za „neprepoznavanje trenutka“ i sve ono ostalo iz odavno poznatog arsenala manipulacija.
Uzaludan bijeg od politike: Da ne bi bilo da je ovo samo jednostrano viđenje velikog potresa...pardon – protesta, evo i utisaka jednog od učesnika:
„Velik odziv građana na protestu. Ogromna energija se slila na trg. Fin svijet, svjestan, bez straha i zadrške protiv ovakvog ponašanja vlasti. Zadovoljstvo što sam bio s njima. To je bilo pozitivno. Kao i kod prvog protesta prije dva mjeseca izražavam neslaganje sa ponašanjem organizatora i tvrdim da su još dalje od nivoa građana i onoga što su građani danas očekivali ili će očekivati u budućnosti. nego što je to bilo vidljivo prije dva mjeseca. Bježanje od političke odgovornosti a pujdanje mase je apsolutno nešto čega se ne bi smjeli laćati jer će se okrenuti protiv njih. Politički skup nije sramota, niti bi bila sramota da se politički aktiviraju. Ovo danas je bio eksplicitno politički skup po svojoj suštini“.
Ako se organizatorima nije dopala ranija poruka premijera Lukšića da osnuju političku partiju, izađu na izbore i tako odmjere snage, trebalo bi bar da poslužaju ljude koji ih podržavaju. Dakle, nije sramota baviti se politikom. Sramota je zloupotrebljavati građane i njihove socijalne probleme za ostvarivanje sopstvenih političkih ciljeva, pod maskom borbe za ljudska prava.
Budite hrabri, pokažite svoje pravo lice i konačno izađite na politički megdan. Vrijeme je!
Nikola KOVAČEVIĆ
(Autor je član Izvršnog odbora DPS-a)
