Omiljeno štivo naci propagande, iz vremena između dva svjetska rata, skaredni i opskurni pamflet antisemitizma, našao se na jednom prodajnom štandu podgoričkog sajma knjiga. Doduše, nije mu to prvi put, bio je on prisutan i do sada, samo, eto, ove godine je konačno neko obratio pažnju. Možda je baš bilo potrebno da dođe Filip David, srpski pisac jevrejskog porijekla, kako bi upozorio crnogorsku čitalačku publiku na kukavičje jaje koje nam je podvaljivano svih ovih godina. Da neko nije znao što su to „Protokoli sionskih mudraca“ od izdavača, teško je povjerovati, jer skoro da nema iole ozbiljnije priče o stradanju jevrejskog naroda ili fenomenu antisemitizma a da se ne pominju. Ostaje još samo mogućnost da su tu završili namjerno i ciljano, sa jasnom svrhom da budu promovisani baš u Podgorici. Da pokažu kako i ovdje postoji, kroz tmine svih sjenki desničarstva, provučena nit antisemitizma, kao kontrabalans svijetlom i dičnom primjeru iskazanog antifašizma. Može biti da je ovo nakazno čedo OHRANE, bivše ruske carističke obavještajne službe, namjerno uzeto da nas podśeti na vjekovnu vezanost za Rusiju. Dok se danas, na slobodarskom Cetinju, ali i u Podgorici, Nikšiću slavi veličanstveni otpor Ukrajinaca ruskoj agresiji, kao da im je bio potreban tihi podśetnik da naopaka misao moskovskih propagatora ima korijena i u Crnoj Gori. Kao da im nije bilo dovoljno zaigrati kolo na par excellence kulturnom događaju, ni bunovna predavanja dr Nestorovića, o teorijama zavjera i ko zna još čemu, morao se naći tu i jedan primjerak najgore antisemitske propagande.
Iako je Crna Gora, otkad zna za sebe, bila daleko od bilo kakvog antisemitizma, što nas je lijepo uvjerio istoričar Boban Batrićević u svom djelu o toj temi, nekima ili mnogima je to smetalo. Vjerovatno vidjevši to kao dio integracije i prijemnog ispita za budući „srpski svet“, bilo je potrebno uvesti i Crnoj Gori pokazati, kako nijesmo različiti od suśeda. Da i kod nas ima, i to napretek, sljedbenika monstruozne politike vladike Nikolaja Velimirovića i Stevana Moljevića, koja je veličala vođu Trećeg rajha i zagovarala i opravdavala holokaust. Da i ovđe niču zli cvjetovi koji se nadahnjuju potezima ruske soldateske i patnjama ukrajinskog naroda i vesele i ističu na sebe jadno slovo Z. Valjda ono isto slovo Z pod kojim je, tobože jugoslovenska, kraljevska vlada iz Londona sastavljala spiskove za klanje za svoje četničke falange krajem Drugog svjetskog rata. Iste one spiskove koje je kasnije na suđenju štitio ratni zločinac Draža Mihailović. Pod tim, ili nekim drugim slovom Z, kao svojim simbolom, krenula je zimus ratna mašinerija Moskve u agresiju na slobodnu Ukrajinu. I odmah su potrčali regionalni obožavaoci lika i djela V. V. Putina da nam objasne kako je zapravo Ukrajina napala Rusiju, a na žalost, jedini koji im je povjerovao je crnogorski Javni servis. Pretpostavljam, za tu Crnu Goru je i bio namijenjen primjerak Protokola sionskih mudraca. Jer trebalo ih je obodriti, nakon svenule i prerano propale energije litija, koja nije dala rezultata koji su od nje očekivali beogradski planeri, nakon odlaska apostola, skoro bez učinka u crkveno-narodnim stvarima i posebno nakon veličanstvenih događaja na Belvederu, koji ih je do kraja demoralisao.
Jednako kao što ih je ohrabrivao minuli dan Sv. Vasilija i nacionalističke parade po Nikšiću, tako je i primjerak Protokola trebao da im donese nadahnuće i obezbijedi teorijsku osnovu za dalje urušavanje ove zemlje. Najvećim simbolom antisemitizma htjeli su da nam pokažu kako razgradnja Crne Gore nije gotova, ni njeno usiljeno uklapanje u „srpski svet“. Jer kao što reče jednom, takođe na sajmu knjiga, odlični srpski istoričar Milivoj Bešlin, pumpanjem desnice i desničarskih snaga uvijek ćete doći do antisemitizma, a onda, u nedostatku pripadnika jevrejskog naroda, u istu svrhu poslužiće i neki drugi manjinski narod. Upravo ovakve primjere smo imali pred kraj Drugog svjetskog rata kada su jedinice četničkog komandanta Pavla Đurišića „čistile“ dolinu Lima, ali etnički. I tada antisemitskom propagandom zadojeni zločinci, predvođeni kasnijim „svetiteljem“ SPC popom Macom, iskaljivali svoj bijes nad nedužnim muslimanskim stanovništvom.
Stoga je više nego strašno gledati danas, dok traju krvavi ratni pirovi nad Ukrajinom i ruše se gradovi i sela od Harkova do Marijupolja, a ostaju kosturnice od Buče do Krima, da podśećaju na učinjena zvjerstva, kako nam se iznova podvaljuju antisemitski pamfleti. Pod formom kulture, štampane riječi i duha, nanovo nam donose propagandu i zle vjesnike rata. Propovjednici mira, sloge i ljubavi među ljudima, u najširem smislu toga pojma, najednom su postali propagatori sukoba i bratoubilaštva. Jer kao što, tamo, Ukrajinci ne treba da postoje, u glavama Dugina i Medinskog, tako i ovđe Crnogorci trebaju da podijele njihovu sudbinu, po zamislima Rakovića i Mićovića. Zato je potrebno ponovo objaviti Protokole, ne kao hotimičnu grešku izdavača, ni gvozdeni zakon tržišta, već kao potrebu nove generacije mrzitelja i podrivača svega crnogorskog. Oni su tu da budu simbol kao što su nekad bili holokausta, sada prijetnje svemu onome što je u Crnoj Gori izraslo i postalo antifašističko, slobodarsko, narodno i samosvojno. Da bude protivteža Belvederu i otporu crnogorskog naroda pokoravanju. Jer dok jedna Crna Gora i njena prijestonica šeta za podršku Ukrajini, neki s ponosom pjevaju po moskovskim paradama o tuđem rodu. Zbog toga, jedno tiho i nenametljivo podmetanje opskurnog štiva Protokola sionskih mudraca, valja uzeti kao simbol i zloslutno predviđanje što nam se sprema kako bismo se uklopili u nečije „svetove“. I zato pazite što čitate!
