Male dnevnice, dnevni rad od 12 do čak 18 sati, iskorištavanje dječije radne snage i život na ivici egzistencije rezultirali su nizom štrajkova u kojima su se zahtijevali dostojniji uslovi rada i života. Najveći zamah radnički pokreti su doživjeli u zemlji koja je imala najbrže rastuću industriju – Sjedinjenim Američkim Državama.
Vrhunac se dogodio u Čikagu, maja 1886. godine, kada je na ulice izašla masa od oko 40.000 pripadnika radničkog pokreta ističući zahtjeve simbolizovane u tri osmice:
8 sati rada;
8 sati odmora;
8 sati kulture.
Vlast je na demonstrante poslala jake policijske snage te je izbio žestoki sukob pri čemu je šest radnika ubijeno, a njih pedesetak ranjeno.
Od tada radnici svakog 1. maja organizuju priredbe, zborove i protestne šetnje, izlaze na ulice tražeći bolje uslove života i rada.
Međunarodni praznik rada obilježava se velikim marševima, akcijama i demonstracijama, koje organizuju različiti pripadnici i simpatizeri radničkog, sindikalnog i širokog antikapitalističkog pokreta.
