Pješačke i konjske staze, uz rijetke ostatke karavanskih puteva, bilo je sve čime je naša država raspolagala u osmoj deceniji pretprošlog vijeka. No, onda je uslijedila gradnja kolskih puteva.
Kako je to svojevremeno navedeno u Istorijskom leksikonu Crne Gore, u periodu od 1880. do 1910. godine u našoj je državi izgrađeno oko 532,5 kilometara kolskih puteva. U pitanju su bili putevi široki oko četiri metra, koji su imali čvrstu šljunkovitu podlogu.
Njihova je gradnja bila od državnog značaja, te su u njoj učestvovali svi Crnogorci sposobni za rad od 16 do 60 godina. Nešto kasnije, a tačnije od 1890, obavezan rad mogao je da se zamijeni novčanim prilogom.
Prvi segmenti putne infrastrukture izgrađeni su prije tačno 145 godina, odnosno 1880, i to mostovi u Barskom polju, kod Bioča i na rijeci Cijevni. Ovaj drugi napravljen je kao dio buduće trase od Podgorice do obale Skadarskog jezera.
Dvije godine kasnije izgrađen je i prvi pravi kolski put – od Cetinja do Rijeke Crnojevića. Do 1890. će biti probijen i put Rijeka – Podgorica, tako da je došlo do povezivanja tadašnjeg i sadašnjeg glavnog grada Crne Gore. U sklopu tih radova, 1883. je podignut i most na rijeci Sitnici.
Tokom 1882. je izgrađen kolski put Cetinje – Cuce – Grahovo, 1884. od Cetinja do austrijske granice kod Njeguša, koji će kasnije biti nastavljen do Kotora, a godinu kasnije i dionice Podgorica – Plavnica i Virpazar – Bar.
Do 1890. godine, kolski putevi izgrađeni su i na relacijama Podgorica – Danilovgrad, Vjeternik – Kolašin – Trešnjevik, te mostovi na Maloj rijeci, na Sušici kod Danilovgrada, u Jabuci na Rijeci Crnojevića, u Spužu i novi most u Nikšiću.
Gradnja puta Danilovgrad – Nikšić završena je 1892. godine, Krčanik – Ostrog dvije godine ranije, a Barutana – Ceklin 1898.
Tokom 1900. godine u rad je pušten kolski put Čekanje – Danilovgrad, 1901. Nikšić – Župa, 1905. Spuž – Ždrebaonik, Bar – Ulcinj i Nikšić - Grahovo,1906. Cetinje – Lovćen i Nikšić – Šavnik, 1907. Podgorica – Lijeva Rijeka – Kolašin, a 1908 Mateševo – Andrijevica.
