Govor o hipokriziji je priča o pukotinama stvarnosti. Riječ hipokrizija potiče iz grčkog jezika, od riječi hipokrisis (gluma), a Grci su onoga ko dobro glumi u cilju obmane i zavaravanja drugih zvali Hipokrit. Osoba koja manje ili više dobro sakriva svoju pravu prirodu, licemjer.
Hipokrizija postaje suština javnog života ili javnosti unutar koje određene interpretativne zajednice pokušavaju ukazati na njen obim, njene protagoniste, njene manifestacije. Narativ o tome postaje u nekim vremenima glavna mitologija svakodnevice. Postoje doduše i tzv. zlatni periodi u istoriji društva i zajednica koji nametnu načela odgovornosti i kvaliteta, koji kreira stvarnost unutar koje se hipokrizija minimizira.
A onda se desi obrt i hiperprodukcija hipokrizije, hiperprodukcija događaja i izjava koja otežava fokus na određenu temu, ličnost ili grupu.
Totalna drama društvene zbilje ili teatralizacija politike, koju najbolje osjetimo i spoznamo (obično sa zakašnjenjem) nakon učinka ogoljenog licemjerstva i štete po društvo. Pa onda nanovo nastupi period entuzijazma, rekonstrukcije i obnove ili manjeg stepena teatralizacije života. Sociolog Ričart Senet govori o ljudima koji su glumci bez umjetnosti, glumci lišeni umijeća. Nije li to cijelo doba modernog društva koje je sa svim svojim ubrzanjima života dovelo do erozije javnog života.
Ekstremni primjeri vladara, političara i sveštenika, ali ništa manje ni svijeta ekonomije. Kada smo već kod ekonomije, iluzija bi bila da nam u fokusu priče o javnom interesu i podrazumijevajućoj ulozi i odgovornosti javnih institucija društva promiče ispod radara priča o privatnom sektoru ili preciznije priča o suštini neoliberalne ekonomije kojoj smo brutalno izloženi.
Ništa manje ni podanika koji pristaju na tu vrstu glume uprkos spoznaje iskustva umijeća istinske umjetnosti glume, velikoj književnosti ili pozorišta koje nas opominje na tu slabost duha i zloupotreba pozicija moći. Galerija likova koju su nam velikani duha podarili tako milosrdno. Izdvojimo samo dva naslova Kralj Lir i Braću Karamazove.
Zavodljivost diktatora ima i svoje neprijatne istine, što svjedoči iskustvo britanske politike tridesetih godina u odnosu na Hitlera. Na tom primjeru, najbolje se vidi razlika svijeta i umjetnosti glume u pozorištu i u životu, u životu prepunom, kako Senet ističe, glumaca lišenih umijeća.
Prije nego što pređemo na domaće ,,glumce“, istaknimo značaj i ljepotu glume koja nastaje na djelima velikana ili kako reditelj Piter Bruk kaže za Šekspira da nam on uvijek pokazuje kako kod svake snažne ličnosti postoje naslage neočekivanih slabosti i da nas to uvodi u tragediju. I zaključuje: Ali ono što daje čistu osnovu tragediji i što je odvaja od melodrama jeste to što je tragični junak – od Edipa pa nadalje – valjano ljudsko biće.
Sada slijedi izbor ličnosti i događaja koji determinišu savremeno crnogorsko licemjerstvo.
Intenzitet događaja i aktera je toliko produktivan da je nezahvalno dati primat ili fokus bilo kome. Ipak se izdvaja galerija ličnosti okupljena na tribinama beranskog ustoličenja u kontekstu kršenja epidemioloških mjera. Slika totalnog nestanka javne odgovornosti, bahatost ključnih nosilaca javnih politika, baš kao i bahatost Javnog servisa sa uklonjenim logom parlamentarnog kanala tokom televizijskog prenosa pokaznog ogleda sprege politike i crkve.
I onda slijedi priča o evropskim integracijama ili kako akteri sa tribina primaju donaciju najnovijeg automatizovanog aparata za masovno PCR testiranje. Masovno testiranje nakon još jednog crkvenog masovnog kršenja epdemioloških mjera.
Ali što je Evropa za čuvare Kosovskoga zavjeta?
Evropa je za njih samo prostor glume bez umijeća i igra na periferiji Evrope toliko puta već viđena. A kako to na periferiji može da izgleda opet se pobrinuo Javni servis ponudom prenosa oktobarskog Prajda. Izgleda da su direktni televizijski prenosi postali omiljeni format na Javnom servisu.
Taj prenos bez NATO helikoptera teško bi bio izvodljiv, ali kako od tog prenosa neće biti ništa ostaje nam samo da dočekamo časove vjeronauke na kojima će nam dodatno objasniti značaj evropskih vrijednosti i ispunjavanja standarda na putu evropskih integracija.
