Nego, da nastavimo jezikom činjenica.
Po važećem Ustavu Crne, svakome se jemči pravo da ispoljava vjeru i uvjerenje Gore (član 46). Član 9 Evropske konvencije o ljudskim pravima takođe garantuje pravo na ispoljavanje vjere i vršenje vjerskih obreda.
Dakle, kad domaće i međunarodno pravo štiti ispoljavanje vjere, kakve veze i sa kojim ciljem Premijer potencira da na religijski čin dolazi bez obezbjeđenja?
S druge strane, imamo građane Crne Gore koji su ateisti. Vjera, vjeroispovijest i uvjerenje ih ne interesuju, a postoje i građani koji ispoljavaju vjeru i uvjerenja u nekoj drugoj pravoslavnoj crkvi.
Koja su njihova prava? Po Ustavu Crne Gore svaki građanin ima pravo na slobodu okupljanja i slobodu izražavanja (članovi 47 i 52). Po Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, svaki građanin ima pravo na slobodu izražavanja (član 10), slobodu okupljanja i udruživanja (član 11) i zabranu diskriminacije (član 14).
Dalje, po članu 9 Evropske konvencije o ljudskim pravima, država je dužna da štiti jednako i prava ateista i prava vjernika. U obrazloženju člana 9 se takođe navodi da religija nije samo vjerovanje u Boga. Dokumenti OEBS-a (Beč-Budimpešta-Mastriht) ukazuju da je država dužna da spriječi zloupotrebu vjere u nacionalističke svrhe i da štiti prava pojedinaca ili grupa koje imaju druga vjerovanja. Kod takvog stanja stvari, što znači, kakve veze ima i sa kojim ciljem premijer potencira da na religijski čin dolazi bez obezbjeđenja?
Građani Crne Gore, samo se prisjetite koliko je naslova, izjava, sastanaka državnih funkcionera posvećeno vjerskim pitanjima u posljednjih godinu dana. U pitanju su selektivni, diskriminatorski, pristrasni, protivpravni postupci radi realizacije projekta Velike Srbije čiji je glavni izvođač SPC.
Cilj je riješiti srpsko pitanje u Crnoj Gori. Pri tom su planeri svjesni da bi to pitanje riješili jedino kad bi nestalo Crnogoraca.U 21. vijeku, biološki nestanak ili asimilacija je teško izvodljiva. Što preostaje?
Ustoličenje Joanikija u Cetinjskom manastiru sa Srpskim patrijarhom Porfirijem i Predsjednikom Vlade Crne Gore znači i suštinski da je Crna Gora postala teokratska država. Sekundarne pojave za potvrdu teokratije poput uvođenja vjerske nastave u obrazovni sistem, vraćanja kapele Karađorđevića na Lovćen, ispunjenje Kosovskog i Amfilohijevog zahtjeva, promjena himne i zastave, zakonsko utemeljenje četničkog pokreta i mnogo toga drugog, poslije ovog čina bilo bi veoma lako realizovati.
Drugo, ustoličenje Joanikija na Cetinje 4. septembra je jedini uslov opstanka ove Vlade. Što u narednom periodu bude više tenzija, medijskog rata, sukoba, stvaranja afera, zastrašivanja naroda, poboljšaće se utisako srpstvu i odanosti crkvi, a samim tim i ukupni rejting premijera Zdravka Krivokapića.
Treće i najvažnije, ustoličenje Joanikija na Cetinju je šansa da se „disciplinuju“ Crnogorci, ponize i „prevaspitaju“ Cetinjani. Kako to ostvariti? Manipulacijama, medijskim dezinformacijama, mobilizacijom svih bezbjednosnih službi i specijalnih jedinica, dovođenjem u Cetinjski manastir (a po nalogu crkve ) dobro obučenih i naoružanih grupa ( što ne bi bilo prvi put), ubacivanjem provokatora među narodom i izazivanjem incidenata, praćenjem i prijetnjama pojedincima itd.
Pri tom su planeri i premijer Krivokapić zaboravili samo jednu stvar.
Ovaj grad je utemeljen na univerzalnim vrijednostima, slobodarstvu i antifašizmu.
Da li je ko razmislio da je ovaj grad stvorio 49 narodnih heroja i da u genima ovihljudi postoji usađeni osjećaj za pravdu, istinu, slobodu, samosvjesnost.
Ne pokušavajte to da mijenjate.
Možete spaliti ovaj grad, možete sve građane pohapisiti, možete primijeniti sve metode specijalnog rata. Uzalud – Cetinje ostaje Cetinje. Na kraju, Crnogorski zbor mora reagovati kad se narušavaju i ugrožavaju interesi države. Članovi i poštovaoci Zbora su dokazani, odani i privrženi državi Crnoj Gori, pa ih niko ne mora podsjećati na aktuelni trenutak. Kad sam ja u pitanju, poručujem – Cetinjani, uz vas sam i sa vama.
