Sve češće međuvršnjačko nasilje, u školi i van nje, kaže Pušonjić, treba da bude alarm, dodaje ona, da se društvo zapita šta se to, kako kaže, dešava sa djecom.
„Zašto djeca imaju potrebu da se udružuju u grupe, i da se bave nasiljem. Mnogo su važnija pitanja kako ta djeca odrastaju, kakvo je okruženje u kojem oni odrastaju, kakvi su roditeljski postupci koji su usmjereni ka njima, da li su oni imali priliku da vide model ponašanja koji je drugačiji, kako može drugačije. Mi u Crnoj Gori imamo djecu kojoj nedostaju i ljubav i pažnja, i koja su gladna, na kraju krajeva, koja su uskraćena mnogih prilika za razvoj, i onda prosto nemaju šansu da vide drugačije i rade drugačije. Ja nekako u tom smislu posmatram ovu situaciju, i jasno je da je ovo drustvo duboko podijeljeno, i posljednjih godinu dana, ali i decenijama se dešavaju stvari u društvu koje samo šalju poruku da neadekvatno i neprimjereno ponašanje prolazi, a ne vidimo primjere nečeg pozitivnog“, rekla je Pušonjić.
Napad na djecu u Bloku V će ostaviti individualne posljedice, objašnjava Pušonjić, što zavisi od njihovog uzrasta, strukture ličnosti, naglašava ona, ali i od mreže podrške koju imaju.
„Posljedice mogu da budu i na emotivnom planu, i na planu učenja, i na planu generalno funkcionisanja u životu, i vjerujem da će svako dijete na svoj način proraditi taj događaj. Važno je da djeca imaju podršku, imaju sigurnost, da dobiju poruku da nijesu to ničim zaslužili, da oni nijesu krivi za to, i ono što će biti, vjerovatno, teže da im se objasni jeste da bi trebalo da budu bezbjedni u svom gradu, ulici, u školi, i u okruženju u kom žive“, poručila je Pušonjić.
Rana adolescencija, objašnjava Pušonjić, jeste jedna razvojna kriza, jer je turbulentan period u razvoju, podsjeća ona, te je karakteristično za tu grupaciju da prolaze kroz proces odrastanja, i, kako kaže, traženja sebe.
Imala je priliku da razgovara sa učenicima, kaže Pušonjić, i došla je do saznanja da svi oni strahuju za bezbjednost, što je, kako kaže, prirodno poslije svega što se događalo.
„Na nama je, odraslima, da im obezbjedimo sigurnost, i svi treba da se zapitamo u kakvim to uslovima mi odgajamo našu djecu, i šta smo uradili da te uslove poboljšamo, i da im stvorimo priliku da normalno rastu, i da se razvijaju, i da razvijaju sve svoje potencijale“, zaključila je Pušonjić.
