Neđe s početka Drugoga svjetskog rata, za vrijeme njemačke okupacije, kvislinška vlast u Beogradu dala je u zadatak intelektualcima da potpišu "Apel srpskom narodu" kojim se traži poslušnost okupatoru i borba protiv komunista. Čuveni beogradski univerzitetski profesor Miloš Đurić odbio je da potpiše apel protiv komunista jer su se među njima nalazili i njegovi studenti. Na nagovor jednoga njegova kolege, profesora muzike, da to ipak učini kako bi izbjegao teške posljedice odbijanja, Đurić je, kažu, odgovorio: "Lako je tebi. Ti sviraš u diple, a ja studentima predajem etiku". Zbog takvoga stava Đurić je ubrzo penzionisan, a nije izbjegao ni sudbinu logoraša.
Prekjuče se crnogorska javnost zastiđela sramote Vijeća Fakulteta političkih nauka u Podgorici čiji su profesori odbili da prihvate inicijativu kolege Zlatka Vujovića da podrže crnogorske studente iz organizacije "Kamo śutra" koji neđeljama već, uz podršku građana, protestuju protiv stanja u kojem se nalazi crnogorsko društvo, osobito bezbjednosni sektor. Ni svježe rane dva zločina na Cetinju i trećega u Bijelome Polju koje su ogoljele uništenost bezbjednosnoga sektora ni primjer koji im pružaju profesori i studenti u Srbiji, u koju su najčešće uprte oči crnogorskih univerzitetskih profesora, nijesu neke profesore podgoričkoga FPN naćerale da se pridruže inicijativi svoga kolege ni protestima svojih studenata. Nije ih na to naćerala ni pretpostavka da će od momenta odbijanja njihova sramota postati javna.
Nije manja sramota ni kolega s drugih fakultetâ koji tihuju dok ih studenti pozivaju na protest. A nije da im prijeti prijevremena penzija, kao Milošu Đuriću u okupiranome Beogradu, ili nedajbože logorska kazna. Jedino što bi mogli izgubiti jesu kojekakve privilegije od vlasti, prije svega od rektora UCG Božovića, glavnoga ideologa ove vlasti koji je još prije 10 godina razvijao strategije za potčinjavanje Crne Gore ruskome uticaju.
Da su naši univerzitetski profesori čitali etički kodeks svoga univerziteta, sigurno bi juče bili na Bulevaru Stanka Dragojevića i time ohrabrili studentsku populaciju da se pridruži zahtjevima njihovih kolega iz grupe "Kamo śutra". Ovako im preostaje da na ispitima puvaju u diple jer su, osobito oni s FPN-a koji su odbili prijedlog Zlatka Vujovića, izgubili moralni kredibilitet da o političkome sistemu i o etici ispituju one koji im baš o tome neđeljama drže javni čas na crnogorskim trgovima.
FPN u Podgorici postreferendumska je tvorevina. To je fakultet osnovan radi obrazovanja budućih crnogorskih politikologa, političara i diplomata u obnovljenoj Crnoj Gori. Prekjuče se javnost imala prilike uvjeriti koliko je valjano kadrovski utemeljen. Ne treba se čuditi što nam je zemlja ovako posrnula kad su joj onakvi profesori koji su zaduženi za školovanje suštinski važnoga kadra za opstanak jedne države. U Srbiji nema fakulteta koji nije zajedno sa studentima ustao protiv vlasti. U Crnoj Gori većina fakulteta tihuje uz vlast, pa i onda kad ta vlast bježi od objektivne odgovornosti zbog nesposobnosti suočavanja sa zločinom.
Gospodo studenti, izostanak podrške onih što su se umjesto profesorske etike odlučili za puvanje u rektorove diple zapravo jeste podrška i stimulans da nastavite s borbom za ozdravljenje ovoga društva, s borbom protiv bolesti na koju nijesu imuni ni vaši profesori.
