Politika
  • Portal Analitika/
  • Politika /
  • Radoman: Crna Gora je pokorena zemlja, predstoji nam borba, podrška studentima i njihovim opravdanim zahtjevima

Radoman: Crna Gora je pokorena zemlja, predstoji nam borba, podrška studentima i njihovim opravdanim zahtjevima

Sve što se dešava Crnoj Gori dio je šire agende koja se uklapa u revitalizovani plan ponovnog pokušaja stvaranja Velike Srbije

Radoman: Crna Gora je pokorena zemlja, predstoji nam borba, podrška studentima i njihovim opravdanim zahtjevima Foto: PR centar
Antena MIzvor

Crna Gora je na izvjestan način pokorena zemlja, okupirana iznutra. I koliko se god pravili da ne vidimo, i da ne priznajemo, način funkcionisanja crnogorskih institucija dokazuje da ovo jeste vrsta specijalnog ili hibridnog rata. Predstoji namborba, svim legitimnim sredstvima, i tim prije, apsolutna podrška za studente i njihove opravdane zahtjeve i ciljeve i nada da će to pokrenuti proces povratka Crne Gore sebi i vrijednostima na kojima je utemeljena – ocijenio je Aleksandar Radoman, profesor i dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost i jedan od najprominentnijih intelektualaca i boraca za pluralno i demokratsko društvo.

On je, govoreći u Drugačijoj radio vezi, objasnio da je sve što se dešava Crnoj Gori dio šire agende koja se uklapa u revitalizovani plan ponovnog pokušaja stvaranja Velike Srbije, projekta koji danas nazivaju Srpski svet.

„Na ljeto 2020. godine, Aleksandar Raković je sve objasnio. Prva faza je bila pad DPS-a, Đukanovića, potom popis, promjena Ustava i tome slično. Međutim, napravili su tada jednu konstrukcionu grešku. Crnogorski identitet i snagu crnogorskog građanskog društva sveli su na Mila Đukanovića i mislili su da će nakon njegovog pada sve da se prospe kao kula od karata. I to je bila njihova greška. Crna Gora nije ni DPS ni Milo Đukanović“, kazao je Radoman.

On je upozorio da plan za Crnu Goru ekonomsko siromaštvo kombinovano sa raspirivanjem nacionalne i vjerske mržnje, kao i da je sve to programirano kroz proces kojem je na agendi prvo etnofederalizacija, potom asimilacija Crnogoraca a na kraju marginalizacija manje brojnih naroda i stvaranje jedne autoritarne distopije nalik Bjelorusiji ili Republici Srpskoj.

Zlo ne ide samo

Govoreći o tragediji koja je pogodila Cetinje, pa samim tim i Crnu Goru, Radoman je kazao da je prva reakcija na masakr koji se desio - muk, ali da se javnost već u sljedećem momentu s pravom pitala „je li moralo biti tako“ i „jesu li institucije zakazale“.

„Śećam se da su nakon prve tragedije na Medovini familije žrtava pokrenule jednu inicijativu da se donese zakon koji bi u velikoj mjeri doprinjeo da se neke stvari preveniraju, da sistem pokaže odlučnost, da se suoči sa problemom i da ga rješava, i śećam se onog apela Maje Popović Ljiljanić i drugih članova familije stradalih koji su ponavljali „hajde da nešto uradimo da se ovo ne ponovi“. Na žalost, ponovilo se. Institucije nijesu imale nikakav odgovor. Svjedoci smo i da je u slučaju Medovine bilo mnoštvo propusta, u ovom drugom slučaju, još više“, eksplicirao je Radoman.

Prema njegovim riječima, ono što bode oči, što izaziva bijes kod ljudi je to što su građani te kobne večeri gledali kako je jedan grad bio šest sati zarobljen dok se manijakalni ubica nekoliko sati vozio autom u gradu koji ima dvije ulice.

„Šest sati policija nije bila u stanju da bilo šta preduzme da okonča taj krvavi pir. I kad sve to imamo u vidu, a śetimo se te noći kada su ministar unutrašnjih poslova i vd direktora uprave policije, sve vrijeme izgledali kao neko ko traži alibi za svoje nepostupanje ili neprofesionalno postupanje e onda to mora izazivati revolt, bijes, neku snažnu reakciju. Da, neko mora da snosi odgovornost za sve što se dogodilo“, kazao je Radoman.

Govoreći o nenaučenim lekcijama, on je podsjetio da, iako policijski podaci govore da na Cetinju ima 120 BIL lica, 1. januara je u tom gradu na dužnosti bilo 9 policajaca, od kojih su neki zakovano stajali ispred Cetinjskog manastira, i ne pokušavajući da uhvate ubicu niti pomognu nenaoružanim građanima, potencijanim žrtvama.

Namjerna nesposobnost policije

Upitan da prokomentariše neodgovrno ponašanje prvih ljudi bezbjednosnog sektora, Radoman je objasnio da funkcije podrazumijevanju odgovornost a ne samo privilegije, kako se očigledno danas shvata upravljanje institucijama u Crnoj Gori.

„Onog trenutka kada neko pristane na to da bude ministar unutrašnjih poslova, direktor uprave policije, koordinator službi bezbjednosti, on na sebe preuzima odgovornost za sve što se dešava u tom sektoru. A kada imate situaciju, koja se nedavno desila, u kojoj je počinjeno dvostruko ubistvo na śeveru, i kada je potraga za ubicom trajala 50 dana, a đe se zapravo shvatilo da je čovjek prešao granicu kao da je to potok a ne državna granica, da policija nije bila u stanju da reaguju ali da je za to vrijeme ministar unutrašnjih poslova snimao neke spotove u stilu Čaka Norisa, shvatamo da se sučavamo sa strahovitom neozbiljnošću. Nakon ovoga što se desilo na Cetinju, evidentno je da je riječ o odsustvu bilo kakvih moralnih skrupula jer ođe nije pitanje samo moralne odgovornosti već i objektivne“, istakao je Radoman.

Kada država, kako je kazao, pošalje poruku da nema odgovornosti za strahovite propuste u radu državnih organa, onda smo u predvorju ulaska u anarhiju.

„Ovih dana, u formi alibija, čuli smo da nema dovoljno pozornika. Međutim, sad se dešava nešto što tako liči na političku zloupotrenu, da ne kažem političko silovanje društva - sad se s pozivom na mali broj pozornika, i na činjenicu da nedostaje policajaca kani uvesti u policiju veliki broj ljudi koji ne zadovoljavaju te kriterijume, već su partijski vojnici“, kazao je.

Radoman je ocijenio da, iako se nekad čini da Crna Gora ima posla sa nekompetentnim ljudima, i nije baš tako, da je riječ više o svjesnom postupanju.

„Ođe imamo svjesno urušavanje sistema i nije to slučaj samo sa policijom, podśetiću da je zbog samo jednog čovjeka promijenjen zakon i danas je taj čovjek u pritvoru i taj pritvor traje gotovo pa godinu dana. Čak je i Venecijanska komisija osudila igranje zakonima, i to nije slučano, to je rezultat potrebe da se u potpunosti preuzme sistem. Bezbjednosni je više manje preuzet, znamo kako stoje stvari sa ANB-om, trebalo je i upravu policije podrediti nečijim političkim potrebama, namjerama i interesima. I, kad govorimo o tim potrebama, namjerama i interesima, govorimo o potrebama, namjerama i interesima političke grupacije koja ne misli ništa dobro Crnoj Gori“, decidan je Radoman.

Studenti su ustali

Govoreći o studentima i njihovom protestu kao jedinom masovnom društvenom odgovoru na neprofesionalno postupanje policije i neodgovornost bahatih čelnika bezbjednosnog sektora, Radoman je naglasio da su ovo prvi organizovani studentski protesti koji se dešavaju u Crnoj Gori kao reakcija na društveno posrnuće.

„Kao univerzitetski profesor, smatram da je moja obaveza da svim srcem podržim proteste studenata. Iako su oni u Crnoj Gori prakstično rijetkost, ovo su prvi organizovani protesti koji se dešavaju u Crnoj Gori kao reakcija na društveno posrnuće. Imali smo mi organizovanje studenata, ali u nekim drugim okolnostima 1989. godine, priśećam se jednog lijepog gesta i volio bih da se u Crnoj Gori tako nešto ponovi, čini mi se iz 1991. ili 92. kada je rektor Univerziteta Crne Gore Božidar Nikolić predvodio studente koji su zapalili svijeće ispred Skupštine Crne Gore u znak protesta zbog agresije na Dubrovnik“, podsjetio je Radoman.

Prema njegovim riječima, dobro je što su se crnogorski studenti od starta ogradili od bilo kakvih primjesa politike, što imaju precizne zahtjeve, što su ti zahtjevi rezultat potrebe da se odgovori na probleme sa kojima se bori ovo društvo, i vrlo precizno – u prvom slučaju seksualnog predatorstva, u drugom masakr koji se desio na Cetinju.

„Reakcija koja je stigla od vlasti, sada već kompletne, je da iza studenata stoje nekakve kriminalne strukture, ili Zoran Lazović ili Đukanović, to se sad mijenja od potrebe do potrebe, a potreba je da se studenti stigmatizuju, da se prikažu kao sluge nekeg režima, što je zaista ogavno. Naravno, podsjeća na propagadnu iz Vučićevih kuhinja mržnje i zla“, ocijenio je Radoman.

Govoreći o stepenu stupidnosti kampanje koju su pokrenuli aparatčici iz Demokrata, Radoman je istakao i kako njihova fabrikovana laž opet vodi do njihove kompletne nesposobnosti.

„Ako zaista Zoran Lazović stoji iza protesta, a čovjek se nalazi u pritvoru, a Demokrate imaju ministra unutrašnjih poslova, evo ministra odbrane, koordinatora bezbjednosnog sektora, i kontrolištu cijeli taj prostor, onda se oni pokazuju kao apsolutno nesposobna klika na vlasti jer nijesu u stanju da iskontrolišu čovjeka koji je u pritvoru“, zaključio je Radoman.

On je pozdravio i podržao i aktuelne proteste studenata u Srbiji, naglašavajući da su ti mladi ljudi nada ne samo za Srbiju već i za region.

„Te proteste podržavam i nadam se da će donijeti željenu promjenu i povratak Srbije tamo gdje pripada, jer Srbija jeste i geografski dio Evrope, a ako pogledate istoriju, domete u brojnim oblastima, Srbija mora pripadati Zapadu. I ove sile koje je odvajaju od Zapada, a na žalost su dominantne u potonjh 30 godina, oni vode Srbiju na stranputicu“, kazao je Radoman.

Šta su Demokrate Crnoj Gori?

Dekan FCJK, upitan da prokomentariše partiju koja je trenutno sa crnim kapanjama najglasnija na crnogorskoj javnoj sceni, kazao je kako je riječ o fatalnom kombinaciji.

„Na žalost, to je jedna skupina koja meni liči kao da ideološki izranja iz nekog miksa staljinizma, metodama, pristupu, i nekog svetosavlja u duhovnom, političkom i ideološkom smislu. To je jedan pakleni miks. A ono što je Vučiću danas Dragan Vičićević, to je danas Mandiću ili Vučiću u Crnoj Gori Boris Bogdanović“, katao je Radoman.

Prema njegovim riječima, Demokrate predstavljaju skupina ljudi koji su prodali u Crnoj Gori priču o tome da treba da se ideologija ostavi po strani, kao i identitet, te da se treba okrenuti ekonomskim pitanjima.

„Podśetiću da oni potiču iz SNP. Apsolutno nije tačno da je SNP bio 30 godina opozicija u Crnoj Gori. SNP je u prvih 7 godina, onih najgorih devedestih, bio dio zajedničkog DPS-a, iz vremena kada su radili najgore stvari u ovoj državi. I u smislu ratovanja sa susjedima, i kriminala i korupcije, i svega ostalog. Da su potom, narednih 6 ili 7 godina bili na vlasti u Saveznoj republici Jugoslaviji, dakle, nije to struktura koja je 30 godina bila progonjena, naprotiv”, objasnio je Radoman.

Objasnio je da su Demokrate baš đeca tog SNP-a, „onoj najtoksičnijeg otpada tog zajedničkog DPS iz devedesetih, i ono što je još gore, većina političkih stranaka koje su na vlasti su relikti te politike, i te svijesti“.

„Pored Demokrata, tu su i DNP, na izvjestan način i PES, a i Nova srpska demokratija. Tako da, kada pogledamo odakle su izmiljeli ti ljudi, kako se ponašaju, što rade, potpuno je jasno da su Demokrate najtoksičniji dio političke scene“, decidan je Radoman.

Ministarka Vujović samo vojnik svoje partije

Analizirajući rad ministarke kulture i medija, koja je došla iz redova Demokarata, Radoman je ocijenio da je Tamara Vujović klasični vojnik svoje partije i da je instalirana na tu poziciju kako ne bi radila svoj posao.

„Treba da se śetimo kako je reagovala na ono sramno paljenje lomače na navodnom kaernevalu u Herceg Novom. To nije imalo veze sa karnevalom. Kako je reagovala? Rekla je da je to tradiciji, da to nije ništa strašno. Kako je reagovala u slučaju gradnje spomenika Amfilohiju Radoviću? Prekršila je zakon. Kako je reagovala na nedavnom primjeru apropriacije crnogorskog kulturnog nasljeđa kada srpski ministar kulture kaže da je Dado Đurić srpski umjetnik? Spinom. Sve su to metode koje Demokrate inače koriste, ali koji otkrivaju da mi u stvari nemamo ministra kulture koji vodi brigu o kulturnom nasljeđu i produkciji, već je tu instaliran, kao i u mnogim drugim domenima, da zapravo razgradi i ono malo sistema i temelja koji su postojali u domenu kulturne politike“, naglasio je Radoman.

Joanikije i prokletstvo

Upitan da prokomentariše izjave mitropolita SPC u Crnoj Gori Joanikija Mićovića koje se tiču identitetskih pitanja, Radoman je kazao da je on politički akter i to one najgore politike.

„Jeste li čuli Joanikija da se ogasio u zaštitu onoga što jeste svetinja u hrišćanstvu a to jeste ljudski život? Jeste li ga čuli da progovori nešto što iole liči na empatiju, solidarnost ili u konkretnom slučaju, nešto oko zločina na Cetinju? Nikada ga nijesmo čuli da se oglasi oko ovih tema a to pristaje duhovnicima – da se oglase i na nasilje, i na femicid i na seksulano predatorstvo u školama. Ne, za Joanikija postoje „naši“ i „oni ostali“. To ga predstavlja kao političkog aktera, i to one najgore moguće politike, ali i kao čovjeka bez ikakvih skrupula, a bez ikakvog ośećaja odgovornosti za položaj koji ima. Uostalom, govorimo o čovjeku koji je bio spreman da zapali Crnu Goru da bi se ustoličio u Cetinjskom manastiru“, objasnio je Radoman.

Upoređujući Joanikija sa njegovim prethodnikom – Amfilohijem Rdaovićem, Radoman je kazao da i te kako postoji razlika među njima.

„Amfilohije je imao izvjesnu mjeru. I 2006. godine, kada je Crna Gora izglasala nezavisnost, iako je možda imao mehanizme da tu situaciju okrene u neko nasilje, to nije uradio. A kompletan dio nasljeđa Amfilohija vezanog za potrebu da se na nivou autonomije prepozna neko crnogorsko ime, sve to je nestalo nakon njegove smrti i nijesmo vidjeli da se Joanikije protivio tome, baš kao što nijesmo vidjeli da se oglasio na bilo koje kršenje ljudskih prava, na bilo koji događaj koji ovo društvo odvodi u varvarstvo, naprotiv, čini se da svojim postupanjem to i podstiče“, kazao je Radoman.

On je objasnio i da se Joanikije, koji je u danima velike tragedije i žalosti, u tri vezana intervjua govorio o potrebi promjene ustava, uvođenja srpskog jezika, pri tom negirajući postojanje crnogorskog jezika, te tragediju cetinjsku sveo na priču o udaljavanja od gospoda, legitmisao kao poltički akter koji dijeli crnogorsko društvo i otvara vrlo bolne rane.

Otimanje grobalja – asimilacija mrtvih

Na pitanje o predlogu DNP-a da se status gradskih grobalja promijeni u privatni, Radoman je kazao da je riječ o namjeri vladajuće većine da se stavi tapija na crnogorsku prošlost.

„Ako smo o Crnoj Gori prije 2020. govorili kao o partitokratskom društvu, danas možemo govoriti o klero-mafiokrastkom društvu i ova potreba da se preuzmu čak i groblja, i to protiv-ustavno, zapravo je potreba da se zarobe ili asimiliju i naši preci, odnosno da se dobije tapija i na prošlost. Tapiju na sadašnjost imaju, imaju sve mehanizme vlasti i ako nešto ne preduzmemo bojim se će i tapiju za budućnost dobiti i usmjeriti nas u pravcu koji nije dobar za ovu državu“, upozorio je Radoman.

O otimanju crnogorske istorije, kulture, baštine, negiranju prava na vlastiti identitet, Radoman je kazao da je riječ o planovima koji mijenjaju formu kroz vrijeme a isti su – tiču se projekta stvaranja Velike Srbije.

„U periodu nakon referenduma, postojala je izuzetno snažna tendencija, odnosno dvojaki proces – s jedne strane kriminalizacija crnogorskog identiteta, povezivanje svega što ima veze sa crnogorskim identitetom sa tadašnjom vlašću, onda pronalaženje kriminalnih zona te vlasti i prosto je napravljena jednačina – crnogorska vlast jednako kriminal a crnogorski identitet je proizvod nekih kriminalnih radnji i tome slično. To je jedan proces. Drugi proces je vezan za relativizaciju svih opasnosti koje prijete ovom društvu kao pluralnom, a dolaze i beogradskih centara moći. To su oni poznati planovi koji samo mijenjaju svoju formu a riječ je o ideji stvaranja Velike Srbije, koji i danas destabilizuju Crnu Goru i Bosnu i Kosovo, a i samu Srbiju“, ocijenio je Radoman.

Prema njegovim riječima, ta dva procesa, plus odsustvo institucija, dovelo je do toga da jedan broj građana Crne Gore na pomen identitetskih pitanja odmahuje rukom i kaže „ovo me ne interesuje“.

„Ti procesi su i imali za cilj da zamagle ono što je osnova crnogorske političke i ideološke čegrsti ili spora. To nije spor između srpskog i crnogorskog identiteta, to je spor između dvije različite ideje društva. Dvije oprečne slike svijeta. Pri čemu je jedna monocentrična, počiva na tome da Crna Gora treba da bude čuvar tradicije Dušanova carstva i da bude prosto vezana za Beogradsku patrijaršiju, za taj svjetonazor koji vezujemo za Rusiju, uz autokratske režime, i druga ideja da Crna Gora treba da bude demokratsko, plurano društvo. Sve ovo ostalo su recidivi tog temeljnog problema i tog temeljnog sukoba. Ovim matricama, relativizacije, skretanja sa identitetskih tema, gađenja nad svim što su simboli crnogorskog identiteta postiglo se da se u velikoj mjeri jedan dio javnosti prosto anestezira i da ne vidi opasnosti pred kojima se Crna Gora nalazi“, rekao je Radoman.

Negiranje svega crnogorskog i nove tradicije

Za inicijativu odbora Mandićeve partije u Herceg Novom kojom se predlaže isticanje srpskih nacionalnih zastava na svim gradskim ustanovama po uzoru na, druge opštine u kojima se ta praksa već primjenjuje, Radoman kaže da je takvo ponašanje vlasti je u skladu sa njihovom idejom da se Crna Gora transformiše od onoga kako je zamišljena sa liberalno-demokratskim vrijednostima ka autokratiji koja će biti 27. izborna jedinica sa kojom će se dirigovati iz Beograda ili Moskve.

Zato za Radomana nije iznenađenje trend uvođenja „novih“ tradicija i vjerskih obreda.

„Vidjeli ste čovjeka, koji ima sva prava da upražnjava vjerske obrede ali to je intimna stvar. Tek što su ga imenovali za gradonačelnika, poslata je ova snažna politička poruka. Poruka koja kaže „vraćamo se tradiciji“, iako to nije naša tradicija. Ođe se uvode neke nove tradicije i prikazuju kao dio tradicijske kulture. A što je uvođenje novih tradicijskih praksi nego vrlo jasan primjer asimilacije. Ako mijenjate jedno društvo, mijenjate njegove ritualne prakse“, kazao je Radoman.

Objasnio je da je manipulacija izvršena prevarnom tezom kojom je DPS izjednačen sa idejom Crne Gore i Crnogoraca, dok je u dijelu medija kriminalizovan kako bi se ova partija prikazala kao nacionalistička grupacija.

„Sljedeći korak tog procesa je bio izolacija te političke partije a zapravo kada bi se desilo da danas izađe gospodin Živković i kaže „mi se zalažemo za zajedničku državu“, bio bi poželjan politički partner. Ne radi se ovdje o kriminalu i korupciji jer i ove strukture samo usavršavaju te modele koruptivno-kriminalnog ponašanja, eno skaj aplikacija puna je prepiski aktuelnih nosilaca vlasti, u kojima smo vidjeli kako se kupuju glasovi prije izbora 2020. godine. Time se ne bavi naše državno tužilaštvo. Oni se izgleda bave ispunjavanjem želja Andrije Mandića“, naglasio je Radoman.

Ko je smjestio predsjedniku Milatoviću?

Radoman, upitan da prokomentariše „nestanak“ sa javne scene Alekse Bečića i Jakova Milatovića, kazao je kako lider Demokrata strateški nije u fokusu a da jeste enigma šta se desilo sa Jakovom Milatovićem.

„Bečić je apsolutno dio agende koja radi na realizaciji pravljena Srpskog sveta. Demokrate nastupaju kao dio DF-a i to je sada potpuno jasno, čak su često batina kojom se DF razračunava sa oponentima. Bečić je sklonjen sa strane, istureni su drugi. Kada je riječ o Milatoviću, potpisujem sve što je napisao u tvitu o dominantnom karakteru sadašnje vlasti koja je anticrnogorska i antievropska. Ali, politika nije tvit. Ako vi ne uskladite djelovanje sa porukama, vi ćete završiti svoju političku karijeru. Mislim da je Jakov već u tom raskoraku“, zaključio je Radoman.

On je objasnio da je cijela Crna Gora danas Nikšić ili Šavnik.

„Blokiran je izborni proces jer neki nasilnici ne žele da ostave mogućnost da u bilo kojoj opštini Vučićeva politika ne pobijedi“, zaključio je Radoman.

Portal Analitika