Predavanje na temu „Počeci crnogorske književnosti“, prvo u serijalu pod nazivom „Crnogorska književnost kroz vjekove“, održano je sinoć u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović“ u Podgorici.
Prodekan za nastavu na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Aleksandar Radoman, publici je predstavio karakteristike crnogorske srednjovjekovne književnosti kroz djela koja su obilježila tu epohu.
Crnogorska književnost, i kultura uopšte, kako kaže Radoman, ono je za šta se vjekovima „otimaju“ oni koji je prisvajaju. Posmatrajući razvoj crnogorske književnosti, kako dodaje, može se može zaključiti da je književnost koja je nastajala na ovom području poprimala i uticaje sa strane.
KNJIŽEVNO NASLJEĐE CRNE GORE
„Ako se ima u vidu specifični duhovni ambijent srednjega vijeka, kao i odsustvo nacionalne svijesti u savremenom značenju toga pojma, određene interferencije različitih a bliskih tradicija svakako ne smijemo isključiti“, objašnjava Radoman.
Kada govorimo o crnogorskoj srednjovjekovnoj književnosti, on dodaje da govorimo o književnom nasljeđu Crne Gore, odnosno tadašnjih država Duklje i Zete, u vremenskom opsegu od IX pa do kraja XV vijeka.
Radoman napominje da je riječ o tradiciji koja je nastajala na tri jezika i pod okriljem različitih konfesionalnih i civilizacijskih krugova, ali i da je istovremeno „njena primarna i neotuđiva pripadnost crnogorskoj književnosti neosporivi naučni fakticitet“.
Period srednjeg vijeka, kako napominje, najčešće sa sobom povlači i sintagmu mračno doba, zbog dominantnog uticaja crkve i jedne knjige, pa Radoman i u sadašnjim vremenima nalazi kopču sa srednjim vijekom, oslanjajući se na politička i društvena zbivanja u Crnoj Gori kada je, kako kaže, uticaj crkve ponovo postao dominantan.
„Posljednje dvije godine naše zbilje podsjećaju na srednji vijek“, ocijenio je Radoman.
NEDOSTATAK IZVORNE GRAĐE
Kao jedan od problema sa kojima se istraživači susrijeću, Radoman navodi i nedostatak radova o pitanju periodizacije crnogorskog književnog nasljeđa srednjega vijeka. Problematikom periodizacije crnogorske književnosti, kako podsjeća, prvi se bavio Milorad Stojović, sveobuhvatniji uvid u crnogorsku književnost srednjovjekovlja dao je Radoslav Rotković, a nakon njega se istom temom bavio i Sreten Perović.
Najcjelovitiji koncept periodizacije crnogorske srednjovjekovne književnosti, kako je istakao, dao je Vojislav Nikčević u radu „Periodizacija stare crnogorske književnosti“.
Još jedan problem na koji je Radoman skrenuo pažnju jeste nedostatak izvorne građe, zbog čega je, kako kaže, adekvatno vrednovanje srednjovjekovnog književnog nasljeđa izostalo.
„Rijetki su radovi u kojima se ono, uopšte, i sagledava kao cjelina, a pokušaja njegova tipološkog, žanrovskoga ili poetičkoga razvrstavanja gotovo da i nema“, ističe Radoman.
Na osnovu svega rečenoga, on smatra da bi u sastav crnogorske srednjovjekovne književnosti trebalo uvrstiti cjelokupno literarno nasljeđe Crne Gore, nastalo na prostoru današnje Crne Gore, odnosno dukljansko-zetske države, ili pisano od strane autora s crnogorskoga prostora, od IX do kraja XV stoljeća, na latinskome, grčkome i slovenskome, starocrnogorskome jeziku.
Poručio je i da će na brojna otvorena pitanja vezana za ovaj segment našeg književnosg nasljeđa odgovore ponuditi buduća istraživanja.
Prvobitno je bilo najavljeno da će, uz Radomana, o počecima crnogorske književnosti govoriti i Božidar Šekularac, ali on je, kako su pojasnili organizatori, iz privatnih razloga bio spriječen da prisustvuje.
Predavanje je održano u okviru manifestacije DEUS, a serijal na temu „Crnogorska književnost kroz vjekove“, kako je najavljeno, biće organizovan jednom mjesečno tokom cijele naredne godine u biblioteci „Radosav Ljumović“.
