“Da su bili zanemareni i pitanja prava na slobodu vjeroispovijesti i ono što bi trebalo da bude predmet toga ugovora i zakona koji je donešen, a svi znamo na koji način i mijenjan, prevladali su nažalost politički, možda i više od političkih ekonomski interesi, u jednom dijelu ideološki ili nacionalni i čitav taj proces je prošao pod sjenkom tih interesa. Po mom sudu, na kraju i ova odluka Ustavnog suda, čini mi se da ima tu hipoteku”, kazao je Radulović u emisiji “Na kraju dana.”
Radulović je istakao da se stiče utisak da u ovakvim predmetima sudije crnogorskih sudova prvo razmišljaju da li će se zamjeriti nekom subjektu koji je moćan u društvu, u državi Crnoj Gori.
“Da li je to politička partija, da li je to crkva, da li su to mediji, oni kad donose odluku, prije donošenja, razmišljaju u tom pravcu i to je loše. Dakle, sudije nekada moraju da donesu i neke odluke koje bi možda bile nepopularne, da tako kažem, kod većine stanovništva, ali oni treba da se drže Ustava i Zakona.”
On smatra da sapštenje odluke Ustavnog suda nije djelovalo pravno ubjedljivo.
“Vidio sam formulacije da se gotovo identične odredbe, tako kaže Ustavni sud, sadrže i ugovori sa drugim vjerskim zajednicama, što u najvećem dijelu nije istina. Konkretno vezano za odredbe ugovora koje nedozvoljavaju preduzimanje bilo kojih radnji od strane bezbjednostnih službi i države u objektima i imovini Srpske pravoslavne crkve, bez prethodnog odobrenja te crkve.”
Prema njegovim riječima postoji ugovor sa sličnom, ne istom, odredbom.
“Takva odredba postoji jedino u ugovoru sa Svetom stolicom ali suštinska razlika to što je to ugovor između međunarodnoih subjekata i taj ugovor je ratifikovan u Skupštini i on ima snagu zakona. Dakle, zakonom se takvo nešto može propisivati, iako sam ja protiv takvih odredbi, čak i zakonom kada se oni propišu, ugovorom svakako ne.”
Prema Radulovićevom mišljenju ugovor, njegovu zakonitost, odnosno eventualno ništavost, trebalo da utvrđuje Redovni sud. Međutim problem vidi i u integritetu sudija.
“Mi nemamo dovoljno sudija sa integritetom koji će to posmatrati isključivo sa pravnog aspekta.
Isključivo sa aspekta da li je taj akt saglasan sa Zakonom i da li je saglasan sa Ustavom. Bojim se da većini sudija prilikom razmišljanja ili donošenja odluke u ovakvim predmetima, više je u glavi razmišljanje o tome kakva će odluka imati odjek u javnosti i kako će određeni subjekti koji imaju političko-ekonomsku ili neku drugu realnu moć reagovati na to. Zbog toga smo mi daleko od nezavisnih institucija. A ja želim da krenemo ka tom putu da dobijemo institucije gdje će sudije biti s integritetom.”
Dodao je da Justicija sa razlogom ima povez preko očiju.
“Upravo to simbolizuje na koji način treba raditi. Justicija ima u jednoj ruci vagu u drugoj mač i povez preko očiju. Povez preko očiju podrazumijeva da taj sudija ne gleda da li je na jednoj strani država, da li je ova ili ona crkva, da li je neki moćni pojedinac ili je, uslovno rečeno, običan građanin.”
