Kao država koja teži razvoju demokratije moramo mnogo više pažnje posvetiti bezbjednosti svakog građanina i opštoj sigurnosti društva. Takođe, trebamo biti realni i priznati da i dalje imamo probleme sa nosiocima organizovanih kriminalnih aktivnosti, kazao je, između ostalog, u razgovoru za Pobjedu dr Velimir Rakočević, redovni profesor za krivično-pravnu grupu predmeta na Pravnom fakultetu i Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore.
On je ocijenio da jedan državni organ, koliko god bio efikasan, nije dovoljan da se neutrališu faktori koji ugrožavaju bezbjednost ako nema podrške ostalih segmenata društva i multisektorske saradnje.
Rakočević smatra da snažan i sinhronizovan neselektivni državni odgovor predstavlja bazu za efikasnu kontrolu organizovanih kriminalnih aktivnosti kao i da ohrabruje brojne policijske aktivnosti kojima, kako kaže, zadaju teške udarce kriminalnim grupama. U razgovoru je naveo i da je iluzorno očekivati da se problem u potpunosti iskorijeni, ali da se može redukovati do nivoa koji je moguće kontrolisati. Takođe je ocijenio i da je bez suštinske reforme kompletnog pravosudnog sistema nerealno očekivati progres u oblasti bezbjednosti.
Kako ocjenjujete trenutnu bezbjednosnu situaciju u zemlji?
Rakočević: Nakon izvršenja najtežeg zločina u našoj novijoj istoriji prvog dana ove godine u prijestonici, kada je sistem bezbjednosti urušen i sigurnost građana direktno ugrožena, preduzimanje određenih preventivno represivnih aktivnosti od strane države ukazalo je da se bezbjednost vraća kao dominantno pitanje i da nikom više, makar što se tiče oficijelnih struktura, neće pasti na pamet da bezbjednost građana uzima zdravo za gotovo. Iako još nijesmo društvo razvijenih demokratskih standarda, kao država koja teži razvoju demokratije moramo mnogo više pažnje posvetiti bezbjednosti svakog građanina i opštoj sigurnosti društva. Brojne aktivnosti državnih organa, a naročito policije u smislu vraćanja oružja, vršenja pretresa, oduzimanja oružja i procesuiranja bezbjednosno interesantnih osoba, ulivaju nadu da se ovom problemu počelo pristupati ozbiljno i sistematično.
Mislim da svako dobronamjeran treba dati podršku naporima da tu časnu policijsku uniformu i značku mogu nositi samo oni službenici koji postupaju u skladu sa utvrđenim standardima u oblasti policijskog djelovanja
Poželjno je da se preventivno represivne aktivnosti odvijaju u kontinuitetu radi smanjenja mogućnosti za vršenje najtežih krivičnih djela. Međutim, jedan državni organ, koliko god bio efikasan, nije dovoljan da se neutrališu faktori koji ugrožavaju bezbjednost ukoliko izostane podrška ostalih segmenata društva i prijeko potrebna multisektorska saradnja sa akcentom na proaktivno djelovanje.
Da rezimiram, trenutna bezbjednosna situacija u državi je stabilizovana, ali bremenita brojnim bezbjednosnim izazovima zbog čega su potrebna pojačana ulaganja u razvoj koncepta ljudske bezbjednosti.
Da li je opravdana teza dijela javnosti da se Crna Gora, iako predvodnica na putu ka EU, može smatrati i zemljom „zarobljenom“ organizovanim kriminalom?
Rakočević: Da smo „država u kandžama organizovanog kriminala“ naslušali smo se posljednjih godina i decenija. Trebamo biti realni i priznati da i dalje imamo probleme sa nosiocima organizovanih kriminalnih aktivnosti. Opasnost koju predstavlja ova vrsta zločina više je nego očigledna budući da je odavno poprimila internacionalne okvire i predstavlja glavni bezbjednosni problem. Imajući u vidu da mi je ova problematika uža struka, mogu sa visokim stepenom izvjesnosti istaći da ne postoji država u svijetu danas koja je uspjela u cjelosti obuzdati ovaj kriminalni fenomen i pronaći adekvatan oblik suprotstavljanja.
Kao društvo ne smijemo dozvoliti da organizovani kriminalitet uspostavi čvrste veze sa državom, što bi neminovno vodilo njenom zarobljavanju i pojačanom ugrožavanju bezbjednosti dajući mu novu društvenu dimenziju sa znatno razornijim posljedicama. Ohrabruju aktivnosti koje policija preduzima kroz brojne akcije suzbijanja ove vrste kriminaliteta zadajući mu teške udarce, ali to mora biti svakodnevna aktivnost. S druge strane, iluzorno je očekivati da se organizovani kriminal iskorijeni, ali se može redukovati do nivoa koji omogućava njegovu kontrolu.
Kako se, prema Vašem mišljenju, ovi problemi mogu riješiti na najefikasniji i relativno brz način (kakve su prakse u zemljama koje su imale slične situacije) i imate li saznanja dokle se stiglo sa profesionalizacijom kadra unutar sistema bezbjednosti?
Rakočević: Nema lakih i brzih rješenja kada je suprotstavljanje organizovanom kriminalitetu u pitanju. Ključnu ulogu imaju metode suzbijanja kao i mjere prevencije preduzete od strane kompletnog sektora bezbjednosti uz tijesnu saradnju i razmjenu informacija na nacionalnom i internacionalnom nivou. Snažan i sinhronizovan neselektivni državni odgovor predstavlja bazu za efikasnu kontrolu organizovanih kriminalnih aktivnosti. Nosioci kriminalnih aktivnosti trenutno nastoje da se prilagode novonastaloj situaciji zbog čega su se pritajili čekajući svoju šansu i razvijajući nove oblike vršenja krivičnih djela. Ipak, činjenica je da će organizovani kriminalitet i dalje predstavljati bitan činilac ugrožavanja bezbjednosti.
Što se tiče profesionalizacije kadra u sektoru bezbjednosti, ona se trenutno odvija kroz ubrzanu specijalističku edukaciju mlađih pripadnika ovog sektora što takođe zahtijeva kontinuirani pristup. Kao što je poznato, u toku je konkurs za prijem u policijsku službu mladih školovanih kadrova, koji nije naišao na odobravanje jednog dijela javnosti, koja je smatrala da može doći do određenih zloupotreba. Ja smatram da je ovo bio izuzetno dobar iskorak za rješavanje velikog kadrovskog deficita i šansa za mlade ljude da u transparentnoj proceduri dobiju mogućnost da rade za svoju državu i njene građane. Znam da se prijavio veliki broj diplomaca Pravnog fakulteta UCG sa Krivično-pravnog smjera i smjera Kriminalističko suprotstavljanje savremenim oblicima kriminaliteta koji uz dodatnu praktičnu obuku mogu obavljati vrlo uspješno policijske poslove.
Aktuelni ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović je više puta govorio o bezbjednosnim smetnjama za rad u službama MUP-a što se potvrđuje i hapšenjima policajaca osumnjičenih za različita krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala. Kako ocjenjujete dosadašnji rad ovog resora?
Rakočević: Ministar unutrašnjih poslova, gospodin Šaranović je prvi otpočeo rješavanje brojnih problema sa kojima se ovaj sektor suočavao u dužem vremenskom periodu. Jedna od njegovih vrlo značajnih aktivnosti je udaljenje iz službe onih policajaca koji su sarađivali sa kriminalnim organizacijama i na taj način prekršili zakon i etički kodeks.
Mislim da svako dobronamjeran treba dati podršku naporima da tu časnu policijsku uniformu i značku mogu nositi samo oni službenici koji postupaju u skladu sa utvrđenim standardima u oblasti policijskog djelovanja.
Ima li smisla očekivati napredak u ovom dijelu ako izostaje reforma unutar pravosudnog sistema?
Rakočević: Bez suštinske reforme kompletnog pravosudnog sistema iluzorno je očekivati progres u ovoj oblasti. Poznato je da pravosuđe kuburi sa nadostatkom kadra i odgovarajućih uslova za rad što se direktno odražava na njihovu efikasnost
Podsjetiću da sve što se uradi na planu otkrivanja i procesuiranja učinilaca krivičnih djela, ukoliko nema epilog u efikasnom pravosudnom odgovoru, svi rezultati padaju u vodu. Kao profesor krivičnog prava držim se principa da ne komentarišem postupke koji su u toku, ali pojedini slučajevi ne ulivaju nadu u brzo ozdravljenje pravosuđa.
Da li Vas je neko od nadležnih kontaktirao za eventualne sugestije ili uključivanje u konkretan rad?
Rakočević: Moj kontakt sa bivšim kolegama u posljednjih dvadesetak godina ogleda se u edukaciji policijskih službenika na osnovnom i specijalističkom nivou. Ukoliko moji bivši studenti dobro rade, na to sam svakako ponosan, a ukoliko dođe do grešaka u radu, onda se i ja osjećam odgovornim. Jedan od mojih nekadašnjih studenata je i Lazar Šćepanović, vršilac dužnosti direktora UP sa nespornim stručnim i moralnim referencama zahvaljujući čijoj angažovanosti je riješen najveći broj najtežih krivičnih djela po nepoznatnom učiniocu.
Kako ocjenjujete bezbjednosnu situaciju u regionu (Srbija, BiH i entitet RS) i koliko nestabilnost tamošnjih prilika ima uticaj na CG?
Rakočević: Bezbjednosna situacija u jednom broju država našeg regiona je vrlo složena. Nestabilnost se kao infekcija vrlo brzo prenosi preko granica ukoliko se ne preduzmu preventivne mjere. Kao država moramo imati odgovoran pristup i sa naše strane učiniti sve da ničim ne doprinesemo pogoršanju situacije u tim državama.
Nedavno je u medijima ponovo aktuelizovana priča o „nestanku“ sistema za prisluškivanje pod nazivom ,,Jaguar“ koji je bio u posjedu 5. vojno-obavještajnog centra sa sjedištem u Podgorici. Imate li neka saznanja o ovom slučaju i da li i dalje postoji realna prijetnja od njegove zloupotrebe, ako se zna da 3. i 4. generaciju „Jaguara“ koristi britanska specijalna formacija SAS u obavještajnom radu?
Rakočević: Prema dostupnim informacijama, još nije riješena misterija nestanka ovog sistema za prisluškivanje. Pošto se radi o uređaju koji je bio u vlasništvu vojske kao dio vojno-obavještajnog sistema, pristup civilnih vlasti je ograničen. Međutim, nema previše razloga za zabrinutost budući da se radi o starom sistemu čije tehničke karakteristike ne mogu da se uporede sa novijim generacijama ovih sistema jer su odavno prevaziđene.
Pa ipak, nijesu isključene opasnosti od njegove zloupotrebe u smislu neovlašćenog nadzora komunikacija. Stoga je obaveza državnih organa da u potpunosti riješe ovaj slučaj.
