Zaista čudi, budući da je za temu visokogradnje u Podgorici izuzetno zainteresovan, da odbornik Rakčević nije upoznat s činjenicom da Glavni grad ne izdaje građevinske dozvole i da više od tri godine građevinska dozvola ne postoji kao upravni akt.
Takođe, dodatno zabrinjava da, kao dugogodišnji odbornik, g. Rakčević nije informisan da je od 14. oktobra 2017. godine, provjera potrebne dokumentacije za gradnju objekata prešla u nadležnost Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT), te da to više nije posao lokalnih samouprava.
Jednako tako, izjava odbornika Rakčevića da se objekat navodno gradi na prostoru koji nema važeću plansku dokumentaciju sugeriše još veći stepen neupućenosti, jer je MORT nedvosmisleno konstatovao, što je lako i provjeriti, da se u konkretnom slučaju radi o važećem planskom dokumentu, u skladu sa zakonima koji jednako važe kako za Podgoricu, tako i za cijelu Crnu Goru.
Pored toga, ne stoje ni navodi da predmetni planski dokument nije analiziran pri razmatranju primjene člana 26 Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata, a koji se odnosi na zabranu građenja na Gorici. Prilikom analize ovog dijela DUP-a “Zagorič 2”, utvrđeno je da se lokacije nalaze na nižim kotama od objekata koji na ovom prostoru egzistiraju decenijama. Štaviše, iznad predmetne parcele, decenijama unazad postoji i saobraćajnica koja vodi do tih objekata.
Na kraju, sva priča oko navodne brige i zaštite brda Gorica od strane odbornika Rakčevića, svela se na tehničku grešku iz rješenja Glavnog gradskog arhitekte u kojem su permutovani brojevi 2 i 6 iz oznake katastarske parcele, bez navođenja činjenice da je Služba glavnog gradskog arhitekte nadležna isključivo za davanje saglasnosti na idejno rješenje za objekat na urbanističkoj parceli u inicijalnoj fazi postupka prikupljanja dokumentacije, nakon čega ista prolazi provjeru Ministarstva održivog razvoja i turizma.
