Globalni kapitalizam svojim raznim pojavnim formama, strategijama i ciljevima, današnjem čovjeku nametnuo je iskustvo i ulogu potčinjenosti. Štaviše, takvo iskustvo pomoću manipulativno-propagandnih obrazaca uspješno prevodi u čovjekovo (ne)svjesno samo-zadovoljstvo, takvog mu nametnutog i namijenjenog statusa.
Takvo društvo, kazali bi, postmoderno, svemedijsko, digitalno, potrošačko, nameće imanentnu prinudu same stvari gdje, kako Gadamer ističe "ljudi sve manje donose odluke, a sve više samo opslužuju aparate".
0
Konačno, sve tako besprijekorno upakovano djeluje i izvodi se zakonito, po modelu Fukoovog nadziranja i kažnjavanja. U ovom duhu tim postmodernim konzumentima, sloboda i individualizam manje su bitne vrijednosti. Gotovo nebitne.Konzumerizam i individualizam baš i ne idu zajedno. Konflikt je to interesa. Konflikt vrijednosti. Daleki su to svjetovi.
I nema tu dileme, ideologija konzumerizma uspostavila je skup vjerovanja i vrijednosti kao dio sistema globalnog kapitalizma koji ljudima uspješno kreira vjerovanje da se vrijednost čovjeka i njegova sreća najbolje postižu kroz konzumerizam.
Tek, nametnuti statusi samo su konstrukti današnje projektovane stvarnosti čiji je cilj, finalni, u upravljanju ponašanjem i mišljenjem pojedinca. Disciplinovanje tog karaktera je, fukoovskim jezikom rečeno, institucionalizovano i ne manje radikalno.
Tek progresija popkulture conzumensa zakonito regresira u kulturi kritičkog mišljenja. U tom duhu čovjekova "sloboda" manifestuje se u potrošačkim izborima kolektivnog duha i ukusa dirigovanog tržista, čiji se "robovi" bespogovorno navikavaju na njegov diktat, koji će u konačnom, u novim oblicima socijalnog diktata kontrolisati i granice dozvoljenog i poželjnog mišljenja.
Voljno saučesništvo u diktatu tržišta kao "mišljenja" zakonima prinude, homo ludensa transformirali su u homo conzumensa, čija je uloga dobila značenjske modele savremenog roba, vrijednog upravo onoliko kolika je njegova stvarna zamjenska moć nametnutih uloga na tržištu širokih roba i robova šoping rijalitija.
U postkapitalizmu nije više riječ samo o klasičnom materijalizivanom radu, za koga radnik razmjenjuje svoju radnu snagu. Današnji robovi potrošači besplatno proizvode akcijski kapital velikih transnacionalnih korporacija i to svaki put kada postave svoje objave na društvenim mrežama.
Elem, kako stvari stoje, a stvar je postao i sam čovjek, sve više postvaren, a manje ostvaren, ovovjekovni "robovi potrošači", pod vlašću gospodara novog sistema, žive i živjeće u svijetu spektakla i globalizujućim gradovima konzumerizma u kome će biti "srećni", a neće imati gotovo ništa. Pa ni sebe.
To je taj ultimativni postkapitalistički "napredak", u kome će mediji i mreže, banke i krediti, virtuelni svijet, algoritmi, brendovi, moda, rijaliti, šoping molovi i njihove "akcije" napraviti neupitani poredak nekih novih "srećnih ljudi", čija maksima, kupujem - dakle postojim, predstavlja radikalni raskid sa svakim mogućim oblikom misaonih slobodnih prostora kritički angažovanog duha i mišljenja.
