Nakon dvije godine lutanja, Anđela Kaljević iz Podgorice je prije 10 mjeseci sina Jakova, koji je tada imao pet i po godina, s uputom dovela u Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora “Đorđe Kostić” u Beogradu. Nakon ozbiljnog poremećaja pažnje, agresivnosti i autoagresivnosti, Jakov je, kaže, danas u potpunosti drugo dijete.
"Jako sam zadovoljna napretkom svog djeteta, ali prevashodno time što su me usmjerili kao majku kako da funkcionišem s djetetom koje ima problem koji je rješiv samo uz rad roditelja i tima iz instituta", rekla je Kaljević.
Trenutno je u toj ustanovi više od 100 djece i roditelja iz Crne Gore, kaže direktorica Instituta Mirjana Sovilj. S djecom radi tim psihologa, somatopeda, defektologa, surdoaudiologa, logopeda. Obezbijeđene su i raznovrsne radionice namijenjene djeci, ali aktivnosti koje uključuju i rodtelje. Tretman na dnevnom nivou u prosjeku ukupno traje od 2 do 4 sata.
"Za jedan sat možemo da postavimo radnu dijagnozi izvršimo kompletno da kažem skeniranje dečjeg ponašanja govora zatim motorike i emocioanlnog statusa jer u isto vrijeme za tih 60 minuta tim stručnjaka različitih specijalnosti posmatra dijete evidentira daje svoje nalaze i i za taj jedan sat postavlja i prve radne zadatke u okviru procedure i procesa audiolingvističkog tretmana", kazala je Sovilj.
Sovilj napominje da je uspjeh tretmana zagarantovan u više od 90 odsto slučajeva, ukoliko se započne najkasnije do treće godine.
"Tada imamo izvanredne uspjehe roditeljima je mnogo lakše jer što je dijete starije roditelj je već u jednom habitusu problema svog djeteta i onda je rad mnogo teži i za terapeuta i za samog roditelja, a i za dijete", dodala je Sovilj.
U posljednjih pet godina godišnje je bilo upućeno između 250 i 350 djece s mentalnim i drugim razvojnim smetanjama van zemlje, a za liječenje i putne troškove, država je izdvojila više od 5 miliona eura, napominju u Fondu za zdravstveno osiguranje.
"Jedino smo prošle godine imali ekspanziju kada se 440 djece uputilo samo u Institut što govori o velikom porastu djece koje imaju potrebe za tim tretmanima", rekla je pomoćnica direktora FZO Vukosava Pejović.
Od toga mali je broj djece koja se upućuju s dijagnozama autizma.
"U 2018. i 2019. nije bilo upućivanja djece sa autizmom, a u 2017. troje djece je bilo sa dječijim autizmom, a jedno sa atipičnim, dok smo u 2020. koja je bila prva kovid godina 21 dijete od autizma, a prošle 51 dijete upućeno", dodala je Pejović.
Smještaj, hrana, dodatni nalazi, a često i vanredni troškovi, koji nijesu mali, idu na teret roditelja. Ipak, napredak koji djete ostvari nema cijenu, poručuje Anđela s početka naše priče.
"Želim da poručim roditeljima da se ne obeshrabre, ako napredak ne dođe odmah to je proces glavne karike su roditelji koji cijeli rad tima ponište, ako nijesu sinhronizovani u obrascu koji treba da donese rezultate", zaključila je Kljajić.
