Osuđeni ratni zločinac, lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj odavno je počeo sa promocijom skaradne, primitivne i po zlu čuvene „edicije“: izdavanja knjiga-pamfleta.
Među prvima na udaru Šešeljeve prostote bila je, podsjetimo, Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije, kojoj je Šešelj posvetio knjigu psovačkog naziva „Ustaška p... Sonja Biserko“. Od tada Šešelj se „hrabro“ nastavio obrušavati - uglavnom na žene. Poslije Biserko udario je na još jednu istaknutu aktivistkinju Natašu Kandić, posvetivši i njoj knjigu – „Afera Hrtkovci i ustaška k.... Nataša Kandić“.
Uglavnom su na meti najodvratnijeg blaćenja bile žene koje su početkom devedesetih, u doba krvavog raspada Jugoslavije i pokušaja stvaranja Velike Srbije, javno – posred Beograda - dizale glas protiv neofašizma i povampirenog četništva.
Bilo je to ono vrijeme kada je Šešelj, kao udarna pesnica režima Slobodana Miloševića – sve držeći pored sebe tada mlađanog, ali četničkom vojvodi vjernog radikala Aleksandra Vučića – pojao o Velikoj Srbiji koja će se prostirati na zapadu linijom Karlovac – Karlobag – Virovitica - Ogulin. Sve uz blagoslov Crkve Srbije i blagosiljanje akademika Srpske akademije nauka i umjetnosti, onih „junaka“, recimo poput Matije Bećkovića, što najviše vole da za srpske ideale ginu – tuđa đeca...
Da, bilo je to olovno vrijeme i hiljade mrtvih, stotine hiljada raseljenih i u krvi ugušene budućnosti nekih generacija. Šešeljevi snovi su se raspršili, a on je završio u Hagu, đe je osuđen. Ali je nastavio da se obračunava sa svojim neprijateljima, i neprijateljima Velike Srbije.
Prva na udaru bila mu je glavna tužiteljica Tribunala u Hagu Karla del Ponte, kojoj je posvetio knjigu, naravno baš kakvu dolikuje Šešelju dr Vojislavu: „U čeljustima k... Karle del Ponte“. Potom je na red došao i britanski premijer Toni Bler, moguće još neki evropski političar, ko će sve nabrojati Šešeljeva sabrana djela zla.
Kada se vratio u Srbiju, ponovo je osuo po ženama, one su mu glavna meta. Nakon Sonje Biserko i Nataše Kandić, psovao je knjigom i Jelenu Milić („Nato p..... Jelena Milić“) . Onda su na udar došle i nove, mlade političke snage.
Marinika Tepić je bila prva na listi: em što je prgava opozicionarka koja razara Vučićev režim, em što potiče iz porodice Rumuna koji stotinama godina žive u Srbiji. Idealna kombinacija za četničkog vojvodu koji je okačio pištolj o klin, a nastavio da upotrebljava organ koji mu funkcioniše, pogani jezik. U okviru edicije „Velika Srbija“, Šešelj je udario onako kako jedino umije, psovkama: „K.... na biciklu Marinika Tepić.
A onda je na red došla i crnogorska političarka, hrabra i prkosna Draginja Vuksanović-Stanković...
I možda na takvog opskurnog lika, nabreklog do pucanja četničkog vojvode, ne bi trebalo trošiti mnogo riječi, da Vojsilav Šešelj nije etablirana politička zvijer u Vučićevoj propagandnoj mašineriji. Zajedno sa Milomirom Marićem redovno bljuje vatru na TV Hepi; dvojac uvijek pogađa u metu koju im kormilar Aleksandar Vučić odredi, koji dan ranije.
Ono što Vučić, kao predsjednik Srbije misli a ne smije da kaže, dvojac Šešelj-Marić izlaprda, bez razmišljanja i bez ograda. Sasvim prirodno i tako očekivano: kada nemate zrno obraza, sve je moguće i sve je dozvoljeno.
Samo, to nije priča sa margine, iz srpske kaljuge pokraj sela. TV Hepi, kao i TV Pink ili TV Adria glavne su poluge Vučićevog režima i glavni pendreci propagande srpskih naprednjaka, na brzinu ,,presvučenih“ radikala. Svi ti opskurni mediji djeluju sa nacionalnih frekvencija u Srbiji, ali su sveprisutni, i u Crnoj Gori, i u Bosni i Hercegovini. Duž „celog srpskog sveta“.
Da, sve Šešeljeve knjige uredno su dobile CIP Narodne biblioteke Srbije. Državni projekat. Nakon što je Vučić prije neki dan obznanio i zvaničnu koaliciju sa Šešeljem i tek iskopanim iz zaborava Tomislavom Nikolićem, knjige četničkog vojvode postaju sastavni dio politike srpskog državnog vrha.
Zato bi valjalo pitati crnogorske zvaničnike, počev od predsjednika Jakova Milatovića, premijera Milojka Spajića, ali i njegove ministre, jedno, prosto pitanje: zašto ćutite? Ili još bolje: smijete li progovoriti?
I odbraniti, ne čast Draginje Vuksanović-Stanković, jer njoj Šešelj i šešeljevci ne mogu ništa. Već da zaštite dignitet države Crne Gore koju predstavljaju i predsjednik države, i premijer i ministri: državnici su dužni da ustanu protiv govora mržnje i napada na svakog crnogorskog građanina i građanku. Naravno, ako su državnici, a ne političari-pilićari.
Naravno, Andriju Mandića ne treba pitati ništa. Predsjednik Skupštine Crne Gore je četnički vojvoda, baš kao i Vojislav Šešelj, đe će vojvoda protiv vojvode. Iako znamo kakvi su serdari.
1
