25.12.
17:16 h
Mora da je jutros Vasilije Čarapić bio izložen podgoričkom sjeveru koji uzburka sve u čovjeku.
Prirodno, glavu, prije svega.
Sa kapom na njoj. Ili bez nje.
Da nije tako, sjetio bi se on, ne kraljice Viktorije i viktorijanskih pisaca, već, recimo, Marka Aurelija, koji kaže - što je čovjek smirenijeg uma, bliži je snazi.
Vjetar sve ponese.
Prisebnost, u konkretnom slučaju, prije svega.
Nešto i rodi, fijučući oko glave.
Vasilije je tvit mog drugara Spajketa nazvao viktorijanskom literaturom.
Što i jeste.
Ako se mislilo na tvit gdje Spajke onako džentlmenski, premijerski, državnički, gospodstveno, tvrdi da neko kući (sutkinja Ðuranović) u nemoći i neizvjesnosti jeca!!!
Ne bih pravio analizu anticipiranja što ko po kući radi, pogađajući i duševno stanje (jecaj, neizvjesnost) samo iz jednog razloga.
Desnica bi mi izgubila kontrolu, a premijer je moj drug.
Dvije stvari su mi ovdje zanimljive.
Spajke za sebe kaže da je bogat čovjek, a onda bodri građanku (sutkinju Ðuranović) da bude sretna jer će biti bogatija za 50 eura, za koje se on ne bi ni sagao na ulici. Pretpostavljam.
I drugo.
Neka Čarapić (5 dana fore ima) nabroji dva viktorijanska pisca za koje su čuli on i njegovi partijski drugovi.
Da pomognem.
Čarls Dikens.
Ostao je još jedan.
Neka mu saopšti ime, a da ne gugla.
P.S: Neka viktorijanac odgovori bez guglanja i na sledeće: Roman “Orkanski visovi” - viktorijanski, nosi naziv:
A) po planini
B) livadi
V) kuhinjskom priboru
G) kući
D) poslastičarnici
Ð) brvnari
P.S. 2: Čarapićev naum je ozbiljan, samo što on ne zna šta će sa tako ozbiljnim naumom.
P.S. 3: Ko umišlja da je nešto tobože smiješno efikasno sredstvo za ispoljavanje mržnje, sigurno zna da je ta ista mržnja njemu ljekovita za liječenje sopstvenog straha.
