Država treba sveobuhvatno da sagleda napad na prostor i da ga zaustavi odlučnom poreskom politikom, ideja o gradu na Veljem Brdu je problematična i neprihvatljiva, a brze magistrale su bolje rješenje od auto-puta i zadovoljavaju saobraćajne potrebe Crne Gore.
To su neki od zaključaka sa pres konferencije „Prostor kao faktor bezbjednosti, saobraćajna infrastruktura u novom Prostonom planu i gradnja stanova kao resurs za punjenje budžeta“, koju je organizovala Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru STEGA.
Član ekonomske redakcije Stege dip ecc Vladimir Nikaljević, smatra da je prostor Crne Gore njen najveći resurs, a geostrateški položaj, klimatske promjene i migracije drastično podižu vrijednost.
„Raspolaganje i planiranje razvoja crnogorskog prostora ima sudbinski značaj. Svjedočimo, bjesomučnom napadu na prostor, a izostaje adekvatan odgovor države. Građevinska aktivnost razara poljoprivredu, turizam i generiše previše sivih tokova. Vlada, u vezi fiskalne strategije i budžeta, donosi pogrešne mjere, koje dodatno razaraju vinogradarski sektor i turizam, umjesto da sveobuhvatno sagleda napad na prostor i da ga zaustavi odlučnom poreskom politikom. Naravno ovo je ozbiljan posao, ali su i ogromna sredstva koja treba da se vrate državi“, rekao je Nikaljević.
Smatra da je potreban snažan podsticaj oživljavanju pravne države koja, kako smatra, posrće pred „cunamijem“ gradnje stanova, uzurpacijom i nezakonitim uknjižbama državnog zemljišta i drugih nepokretnosti, gradnjom na njemu, malverzacijama sa komunalijama, ugrožavanjem turizma, kao privredne djelatnosti zbog pretjerane gradnje, izdavanja stanova na crno, viška praznih stanova i podstanarstva, nepotpune evidencije državne imovine.
„Zato treba osmisliti kako da se iz ovakvog stanja izvuku maksimalne koristi za državu. Ideja o formiranju grada na Veljem Brdu je krajnje problematična i neprihvatljiva. S obzirom na to odakle je potekla podsjeća na Beograd na Veljem Brdu što kao politički marketing ima opravdanja, ali ako se budžetom planira 10 miliona za projekte onda moramo dobiti odgovore na suštinska pitanja: ko treba da budu stanovnici tog grada? Od čega će da žive, odnosno koja se to radna mjesta otvaraju? U administraciji teško da ima više mjesta. Ako se prazni sjeverni dio države zašto se onda tamo ulažu značajna sredstvaali i za koga se čisti prostor?“, upitao je Nikaljević.
Uvjeren je da se na podstanare sigurno ne misli, jer je broj domaćinstava manji od broja praznih stanova.
„Sa nivoa Ministarstva plasirati ovakvu megalomansku ideju koja ruši sve politike ujednačenog regionalnog razvoja i sve strategije opštih ciljeva odlučno odbijamo“, poručio je Nikaljević.
Admiral u penziji i član Redakcije za bezbjednost i spoljnu politiku Stege, Dragan Samardžić, ukazao je da se investitorima izlazi u susret nauštrb bezbjednosnih standarda, ne vodeći računa koliko to dugoročno otežava reagovanje države i nadležnih službi u vanrednim situacijama i ugrožava bezbjednost građana.
„S obzirom na to da je planirana izgradnja velikog broja saobraćajnica, neophodno je detaljno analizirati i uticaj na bezbjednost građana i okolne infrastrukture, kao i moguće ugrožavanje usljed, sa jedne strane, intervencije u prostoru i sa druge strane, ekstremnih klimatskih promjena. Svakako dužnu pažnju treba posvetiti i prilikom gradnje i intervencija u prostoru u zahvatu riječnih tokova. Iskustvo nas uči, da pojedine rijeke, kao npr. Zetu i Bojanu, ne treba tretirati samo kao veliki resurs, već i kao veoma osjetljivo bezbjednosno pitanje“, rekao je Samardžić.
Ukazao je da je neophodno u što skorijem periodu definisati i krucijalne objekte kritične infrastrukture koji će ući u planove odbrane NATO, kako bi se planirale i snage za njihovo obezbjeđenje u slučaju aktiviranja planova odbrane NATO.
„Ostaje nedefinisano jedno od veoma važnih pitanja za odbranu države, a to je vojni poligon. Odustalo se od Sinjajevine i godinama se zamajavaju i Vojska i crnogorska javnost da će se definisati nova lokacija, koja se još ne nazire.Reagovanje u cilju prikupljanja partijskih poena, a ne državnički, usljed čega se godinama ovo pitanje ne rješava, ugrožava borbenu gotovost Vojske Crne Gore i podriva odbranu države“, istakao je Samardžić.
Najbolji primjer koji jasno pokazuje koliko je bitno da u planiranju i korišćenju prostora odbrana ima apsolutni prioritet je, kako je pojasnio, situacija na Bjelasici, na vrhu Zekova glava, gdje država već četiri godine „nije u stanju da izmjesti instalacije Radio-difuznog centra i omogući izgradnju postolja za radar doniran od NATO, za praćenje situacije u vazdušnom prostoru Crne Gore“.
„Ključno je pitanje ko ugrožava bezbjednost države i za čiji interes, odnosno, kome nije u interesu da se ovaj radar instalira?“, upitao je Samardžić.
Skrenuo je pažnju i na pitanja zaštite stanovništva u slučaju NHB udara i pomorske bezbjednosti.
„Svijet se svakim danom suočava sa prijetnjama upotrebe nuklearnog naoružanja, pa je potrebno detaljno analizirati i zauzeti stav šta uraditi sa postojećim skloništima i eventualno, razmotriti potrebu za izgradnjom novih. Takođe, planiranje povećanja kapaciteta luke Kotor, Lipci i nova sidrišta za kruzere u Boki Kotorskoj, mogu imati katastrofalne posljedice po prostor najljepšeg dijela Crne Gore“, ukazao je Samardžić.
Prostorni planer i član redakcije Politika upravljanja prostorom Stege, mr Dragan Marković, kazao je da auto-putevi do sada nisu planirani s ciljem unutrašnjeg povezivanja Crne Gore, gdje nijedna međugradska relacija nema veći promet od 10 hiljada prolazaka vozila na dan.
„Najkomplikovanija pitanja u planiranju putne mreže odnose se na rang i trase puteva od Podgorice ka primorju i puteva duž primorja. U Planu se predlaže ukrštanje dva auto-puta kod Podgorice, pa nastavak jednog ka Baru, a drugog ka granici sa Albanijom i magistrala za brzi saobraćaj duž primorja sa skretanjem od Bečića ka Podgorici. Ključni problem u predloženim rješenjima je neprihvatljivost trase auto-puta preko Skadarskog jezera, kao i zaobilazne trase iznad pravca Rijeka Crnojevića-Ljubotinj-Crmnica“, rekao je Marković.
Smatra da se bezrazložno nameće veza magistralom za brzi saobraćaj između Bara i Budve.
„Iz oba pravca Ulcinj i Bar, kao i Boka i Budva saobraćajni tokovi su usmjereni ka Podgorici. Sve analize pokazuju da se saobraćajni tokovi iz širokog- udaljenog zaleđa prema crnogorskom primorju, od Podgorice račvaju na dva gotovo jednako frekventna pravca-ka Baru i Ulcinju i drugi ka Cetinju, Budvi i Boki. Po oba pravca učestalost putovanja se kreće, na godišnjem nivou, u prosjeku nešto ispod 10 hiljada vozila na dan. Na osnovu planiranog i očekivanog razvoja, izvjesno je da ta učestalost teško može preskočiti minimalnu granicu isplativosti izgradnje auto-puta (cca 15 hiljada vozila na dan)“, ukazao je Marković.
Planirano i očekivano povećanje kapaciteta Luke Bar, pored izgradnje brze magistrale, moglo bi se, kako je rekao, dodatno servisirati rekonstrukcijom i adaptacijom postojeće željezničke pruge.
„Predlažemo da se auto-put Beograd-Bar od uskrsnice sa Jadranskojonskim auto-putem u zoni Podgorice, ka primorju nastavi brzim saobraćajnicama po dva pravca- ka Baru i Boki. Jadranskojonski auto-put (alternativa brza saobraćajnica) od Podgorice sa raskrsnice ka Cetinju i Baru nastaviti pored Aerodroma Golubovci, iznad Tuzi ka granici s Albanijom. Brzu saobraćajnicu iz Boke od Bratešića planirati po višim kotama do Lapčića sa nastavkom ka Podgorici tunelom Lapčići-Vrela i dogradnjom dvije trake uz postojeću magistralu, a ka Baru novom magistralom od Stanišića do Petrovca. Četvrti predlog je da se magistralom riješi saobraćajna veza od Bratešića, preko Radovića do Spilica i dalje do Zelenike“, predložio je Marković.
Po oba pravca, brze saobraćajnice bi se mogle dobiti, kako smatra, rekonstrukcijom dionica postojećih magistrala i dogradnjom nove dvije trake uz njih, odnosno izgradnjom novih dionica sa četiri trake tamo gdje treba zaobići naselja, ili značajno skratiti putne dionice. Jezero bi se, kako je dodao, moglo proći kasetom po dnu ili proširenjem mosta i trase na nasipu puta.
„Brze magistrale (četiri trake) sa ukrsnicama u novou (kružni tok) su po svemu prihvatljivije rješenje od auto-puta, jer mnogo manje narušavaju prostor, ne sprečavaju u potpunosti komunikaciju sa prostorom kroz koji prolaze, lakše su dostupne iz okolnog prostora, mogu se koristiti i za relativno kraće relacije, neznatno povećavaju vrijeme putovanja na dužim relacijama, neuporedivo su jeftinije i etapnom gradnjom pružaju mogućnost bržeg, sukcesivnog prevazilaženja lokalnih problema“, rekao je Marković.
Prema njegovom mišljenju, magistrale za brzi saobraćaj po svim procjenama zadovoljavaju saobraćajne potrebe Crne Gore za dogledno vrijeme.
„Prioritete u dinamici gradnje treba odrediti prema veličini problema koji ona rješava, npr. nova trasa brze saobraćajnice od tunela Sozina do Bara, magistrala Spilice-Bratešići (trajekt Zelenika-Spilice do izgradnje podvodne kasete ili mosta). Auto-put sa petljama i čitavom mrežom puteva od petlje do naselja, a u zapadnom dijelu Crmnice ima ih 10-ak, u potpunosti bi izmijenio prirodni ambijent, otežao komunikaciju u prostoru koji presijeca i zakomplikovao, ili onemogućio funkcionisanje na lokalnom nivou“, zaključio je Marković.
