Kad govorimo o popu Gojku, koga neki zovu i ocem (iz njima znanih razloga), otkrovenje nikako ne čitati u značenju Svetog pisma. Jer, pop Gojko ne pripada tom i takvom kontekstu. Na umu mi je novo otkriće sveštenika Gojka Perovića, koje je nesebično podijelio s pukom. Naime, nakon javnih sesija o akušerstvu, pravima žena, politici, sportu i svemu ostalom, pop Gojko se odlučio pozabaviti i Prajdom. Nije da se u međuvremenu u Crnoj Gori nije dogodilo štošta važno i važnije, ali u vremenu kad informacija već za 24h biva bajata, a svaka vijest protokom vremena prestaje biti vijest, smatramo da potonji nastup popa Gojka zaslužuje makar kratak osvrt.
U svojem obraćanju vjerujućem narodu, a povodom Prajda, Gojko Perović kaže: „Traže da neki budući ljudi ostanu bez majke, to je odsijecanje ženskog lika iz djetinjstva“. Za one koji poznaju stvarnu prirodu popa Gojka ovakav iskaz nije iznenađenje. Iznenađenje bi bilo da pop Gojko nije izjavio ovako nešto. No, i onima kojima nije stran Gojko Perović nameće se pitanje ko to traži da neki budući ljudi ostanu bez majke, a da se iz djetinjstva odstrani ženski lik? Da li to traže oni šetači s Prajda, koji su u miru i ljubavi prošetali Podgoricom? Ne tražeći ništa. Osim da im pastva popa Gojka ne dolazi na kućne pragove, da ih ne kamenuje i ne prebija u ime Boga. Boga, koji je Gojkovoj pastvi stran koliko je i sâm Gojko stran mnogim Crnogorcima.
Ali hajde da udovoljimo znatiželji popa Gojka i da se zapitamo ko to zaista traži da neki budući ljudi ostanu bez majke, i da se lik žene odstrani iz djetinjstva?
Možda je to tražio svetac Beogradske patrijaršije Milorad Maca Vukojičić kad je Mišu Janketića ostavio bez majke, zaklavši je, čime je njen lik nepovratno odstranio iz djetinjstva našeg slavnog glumca? Ili je to tražio presuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić, danas kolumnista Novosti, kad je 1994. izjavio: „Naše sveštenstvo je prisutno u svim našim razmišljanjima i odlukama, a glas Crkve se sluša kao glas najvišeg autoriteta.“ Znamo kakva su bila njegova razmišljanja i odluke? Ili su to tražile sve one srpske vojne i paravojne formacije, koje su 90-ih neke buduće ljude ostavljale bez majki, zauvijek odstranivši njihove likove iz djetinjstva. Silujući i ubijajući majke nekih budućih ljudi. Ili su majke ostavljali bez nekih budućih ljudi, osuđujući ih da život provedu na zgarištima i masovnim grobnicama tražeći posmrtne ostatke svoje đece? Ili su, samo pitam, pope Gojko, neke buduće ljude bez majki ostavljali neki episkopi Vaše Crkve, zlostavljajući te iste buduće ljude u vladičanskim dvorima, odstranjujući lik žene iz napaćenog djetinjstva i oduzimajući budućnost ljudima koji su ostali samo mogući, jer neki budući ljudi nikad nijesu odrasli i ostarili, već su, kako Vam je i poznato, sebi oduzeli život i time okončali torturu kojoj su bili izloženi. Koliko je samo jedna Srebrenica budućih ljudi ostavila bez majke, i majki bez budućih ljudi? Koliko zauvijek odśečenih likova, pope Gojko? Toliko je zla na koje ste ćutali i na koje i dalje ćutite, ali Vas to ipak ne sprečava da izrazite bojazan da će LGBT zajednica nekog budućeg čovjeka ostaviti bez majke, i ženski lik odstraniti iz nečijeg djetinjstva? Mnogo je, pope, ako je i od Vas.
