Ubistvo devetnaestogodišnje Šejle Bakije mora da bude motiv za nadležne institucije, prije svega za policiju i tužilaštvo da preispitaju svoj rad, utvrde nedostatke i promijene lošu praksu, a izmjene Zakona o zaštiti od nasilja u porodici na kojima se mora raditi u narednom periodu, treba da idu u smjeru ostvarenja prava žrtava i zaštite djece - poručuju sagovornice Pobjede.
Prije nešto više od 15 dana, ugašen je jedan mladi život – za Šejlino ubistvo osumnjičen je njen nevjenčani suprug Ilir Đokaj koji je tom prilikom teško ranio i Šejlinog oca. Tragedija je tim veća što je djevojka vjerovala institucijama i svog vjerenika prijavljivala policiji zbog prijetnji koje joj je upućivao, ali su nadležni to okarakterisali kao prekršaj, a ne kao krivično djelo.
Sagovornice Pobjede navode da je do ubistva došlo zbog toga što institucije nijesu reagovale i nijesu umjele da zaštite žrtvu nasilja. Poručuju da se to ne smije ponoviti.
Komunikacija
Direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević za Pobjedu kaže da od komunikacije i saradnje policije i tužilaštva u velikoj mjeri zavisi kvalifikacija djela.
- Važno je kako policija predstavlja slučaj i radi bezbjednosnu procjenu, ali ne smijemo zaboraviti da tužilaštvo ima ključnu ulogu, budući da vodi i usmjerava policijsku istragu i da može da naloži prikupljanje dodatnih dokaza, osim onih koje policija predoči. Koliko je ta komunikacija važna pokazuje i nedavni slučaj ubistva mlade Šejle Bakije koja je prijavila prijetnje po život, a nijedna od pomenutih institucija ih nije shvatila sa dovoljnom dozom ozbiljnosti, nije urađena bezbjednosna procjena, tako da je nasilnik najprije oslobođen krivice, što je iskoristio da joj oduzme život i da teško rani njenog oca, a umalo i ostale članove porodice - navodi Raičević.
Ovaj slučaj kaže ona, mora da „bude motiv za nadležne institucije da preispitaju svoj rad, utvrde nedostatke i krenu da mijenjaju lošu praksu“, a u Centru za ženska prava će na tome i insistirati.
Na protestu zbog Šejlinog ubistva, koji je održan prije nekoliko dana na ulici između Osnovnog državnog tužilaštva i Osnovnog suda u Podgorici, Raičević je podsjetila na podatak da je prošle godine bilo više od 2.000 prekršaja za nasilje u porodici, a od toga samo deset do 15 odsto je okarakterisano kao krivično djelo.
Ona navodi da je to pokazatelj da institucije, u prvom redu tužilaštvo, ne prepoznaje nasilje u porodici kao težak oblik kršenja ljudskih prava i da nema svijest o ozbiljnosti posljedica koje nasilje ostavlja na žrtve.
- U pitanju je svojevrsna strukturna diskriminacija žena i djece, budući da su oni žrtve u većini slučajeva. To je praksa koja hitno mora da se mijenja, a na koju nas je upozorio i GREVIO - ekspertsko tijelo koje prati Istanbulsku konvenciju - naglasila je Raičević.
Tužilaštvo
Da su institucije u ovom ali i u mnogim drugim slučajevima zakazale smatra i kopredsjednica Ženskog kluba Skupštine Crne Gore Branka Bošnjak.
- Ono što je šokantno, to je bestidno bježanje od odgovornosti institucija sistema, svih u nizu, a koje su zakazale, jer im je nesrećna djevojka vjerovala i prijavljivala nasilje. Iza svih tih odluka koje su institucije donosile stoje konkretni ljudi, imenom i prezimenom, koji moraju da ponesu odgovornost. Od onog ko je olako procijenio bezbjednosni rizik do onih koji su nasilnika samo prekršajno kaznili, iako se radilo o povratniku i nekom ko je već osuđivan za nasilničko ponašanje - ističe Bošnjak.
Porazna statistika da je samo 10 do 15 odsto slučajeva nasilja okarakterisano kao krivično djelo, prema njenim riječima govori o sistemu koji je blagonaklon prema nasilnicima, koji prođu olako uz prekršajne sankcije, pa se slobodno kreću i nesmeteno nastavljaju svoje nasilničko ponašanje.
- Činjenica je da žrtve više povjerenja imaju u nevladin sektor nego i institucije države. Dakle sistem mora da pokaže snagu, da pokaže da mu je stalo do pravde, da zaštiti žrtve, a mehanizmi postoje, ali ne postoji volja. Zašto? Nije mi jasno... Analizirajući ove podatke slobodno mogu reći da imamo institucionalno nasilje nad žrtvama nasilja - kazala je Bošnjak.
Pominje da i silovatelji djece u Crnoj Gori prolaze sa malim kaznama i za to krivi tužilaštvo.
- Treba jedna velika čistka, posebno u tužilaštvu koje je trulo do te mjere da ,,zaudara“. Tužilaštvo se pokazuje kao najlošija, najtrulija karika, već duže vremena, ne samo u ovakvim slučajevima, već i mnogim drugim. Ali imamo stalnu potrebu pokušaja prebacivanja odgovornosti sa jedne na drugu kariku u ovom lancu - ističe Bošnjak.
Kaže da je neophodno što prije izglasati novi Tužilački savjet koji će biti ojačan ljudima sa strane, „koji će imati distancu i koji će razdrmati postojeću nezdravu esnafsku solidarnost“.
- Zato hoću da vjerujem da će doći do vidljivih pomaka na bolje. Sadašnje stanje u tužilaštvu je ogledalo korupcije, sluganstva formalnim i neformalnim centrima moći, nerada, neodgovornog ponašanja i to pod hitno mora da se mijenja, pa koristim priliku da apelujem na kolege poslanike da se uozbiljimo i što prije izglasamo novi Tužilački savjet - poručila je Bošnjak.
Zakon
Govoreći o Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici, naša sagovornica ocjenjuje da on omogućava nadležnim organima da adekvatno kazne nasilnike i zaštite žrtve od nasilja u porodici, ali da je često „izigran“ i fleksibilno tumačen.
- Nikad mi neće biti jasna ta kontinurina praksa policije i pravosudnih organa da u najvećem broju slučajeva nasilja u porodici stanu na stranu nasilnika, jer kaznena evidencija to jasno pokazuje. A takva praksa, nažalost, destimuliše žrtve da prijave nasilje, jer se gubi povjerenje u institucije sistema. Nije Zakon ,,kriv“, već oni koji su zaduženi za njegovo sprovođenje - kategorična je Bošnjak.
Ipak navodi da je možda potrebno jasnije i eksplicitnije precizirati neke odredbe, da ne bi ostavljali mogućnost na fleksibilno tumačenje, koje nažalost, po pravilu ide na štetu žrtve.
- Ali ono što nam treba jeste personalna odgovornost onih koji su zakazali u sistemu i dozvolili da dođe do ovakvog ishoda. Oni ne smiju da ostanu nekažnjeni, ako želimo da nam se ovakve stvari ne ponove - poručila je Bošnjak.
U Centru za ženska prava smatraju da je potrebno mijenjati ovaj Zakon i ta NVO se 2019. obratila tadašnjem Ministarstvu pravde sa prijedlogom za izmjene tog dokumenta.
- Tada je bila i oformljena radna grupa za izmjenu ovog zakona, čiji smo bili članovi. U međuvremenu je rad na ovom zakonu obustavljen, jer su u toku izmjene Krivičnog zakonika i Zakona o krivičnom postupku, ali očekujemo da će se uskoro nastaviti. Naše izmjene dodatni fokus stavljaju na prava žrtava i zaštitu djece, svjedoka nasilja - rekla je Raičević.
Ipak, ona je istakla da taj Zakon ni sada nije loš, te da daje dosta mogućnosti za zaštitu žrtava nasilja, ali je primjena još uvijek nezadovoljavajuća.
- Potrebno je proširiti definiciju nasilja u porodici na način da se uskladi sa Istanbulskom konvencijom, unijeti definiciju rodno zasnovanog nasilja i nasilja nad ženama, zatim obezbijediti zaštitu od ovakve vrste nasilja i onim licima koja nisu vanbračni supružnici i ne žive u zajedničkom domaćinstvu, uključujući i istopolne veze, ojačati zaštitu žrtava, naročito onih koje su posebno ranjive, poput djece svjedoka nasilja, osoba sa invaliditetom, uvesti obaveznu procjenu rizika, uvesti dodatne oblike nasilja koji su prepoznati u praksi, pooštriti sankcije za nasilje, dodatno unaprijediti zaštitne mjere, uvesti finansijsku podršku za žrtve itd. - zaključila je Raičević.
Kako prepoznati sociopate
Sociolog Andrija Đukanović za Pobjedu je naveo da su sociopate sklone da krše norme i pravila ponašanja koji važe u društvu, da ne poštuju prava drugih te da su skloni nasilju i agresivnom ponašanju.
- Sociopatija je jedan od oblika antisocijalnog ponašanja. Ovakve osobe imaju napade bijesa, emotivnih pražnjenja i nasilnog ponašanja. Najčešće sociopate dolaze iz disfunkcionalnih porodica i trpjeli su nasilje u porodici - priča Đukanović.
Jedna od karakteristika utvrđenih istraživanjima je, kako navodi, da se radi o osobama koje imaju lošije obrazovanje i dolaze iz marginalizovanih sredina.
Navodi da su nasilje koje vrše, pa čak i ubistvo nešto što se „desi spontano“ te da to vrlo često ne planraju.
- Zbog svih ovih manifestacija njihovog ponašanja lakše ih je identifikovati. Treba povesti računa o ponašanju posebno mladih osoba koje ispoljavaju agresiju i bijes i raditi sa njima. Nažalost svjedoci smo da ima slučajeva kada ovakave ličnosti nijesu na pravi način tretirane već se nesmetano kreću i žive među nama predstavljajući opasnost - kazao je Đukanović.
