"Bio je on prvo Vojo, pa je onda kroz njegove slike provijavao taj njegov duh, uvijek optimističan, vedar, lepršav, takve su mu bile slike, takav je bio i on. Jednostavno je teško odvojiti njega od slika, to je sve jedan izuzetan spoj, jer ne znaš je li više interesantno ono što je slikao, ili kad on priča", kazao je u emisiji Na kraju Dana, na Televiziji E, slikar i profesor u penziji Branislav Bane Sekulić.
Sa izuzetnim Vojom Stanićem je drugovao,kaže Sekulić, u Herceg Novom i Podgorici, putovao i, kako kaže, obilazio razne manifestacije i izložbe.
0
,,Bio je izuzetan slikar! Mnogi kažu za njega da je bio genije, ja bih se složio sa tim. Uz Dada Đurića, Fila Filipovića i Lubardu, sigurno, najznačajni naš slikar. Počeo je sa vajarstvom, ali, kao što on kaže, vajanje je teško, pa se opredijelio za slikanje, kaže da je ljepše sjediti u stolici i piturati, kako primorci kažu. Izuzetan i slikar i čovjek. Ne znam sad šta bih izdvojio, da li njega kao čovjeka, ili njega kao slikara, to je tu negdje u ravni. On je, kao što su i njegove slike, bio izuzetan govornik, izuzetno inteligentan, bistar, stalno sa nekim dosjetkama, koje su, moglo bi se reći, humoristično filozofske. Uvijek je doza humora kod njega provijavala, bilo o čemu da je pričao, a to se vidi i u njegovim slikama. Jednostavno, savršeno sve što je on radio i govorio”, rekao je Sekulić.
Vojo Stanić je slikao Boku i Herceg Novi, podsjeća Sekulić, a ponekad je, kako kaže, pravio izlete pa slikao prizore iz srednje Crne Gore, a uglavnom je, ističe on, Crna Gora bila njegova inspiracija.
,,Tu su i njegovi prijatelji, koji su ga stalno okruživali i uz tu priču on je to i slikao, razne dogodovštine, na svoj način, izuzetan, koji je osoben, i samo je Vojo mogao tako da sklopi priču o njegovim slikama, razne priče. Naslikao je ogroman broj slika, izuzetnih slika, koje se razlikuju po opusima. Ima opuse mora, ima opuse ulica, razne opuse demonstracija, kad su bile, slikao je i te skupine ljudi, onim uskim uličicama kotorskim, novskim primorskim, uglavnom. Ima jedan ogroman opus jedrilica, jer je bio i jedriličar, pola života je jedrio na svojoj maloj, kao što on kaže maloj ali izuzetnoj jedrilici i bio je nautičar vrhunski. Sve što je radio kod njega je bilo izuzetno”, istakao je Sekulić.
Posjedovao je Stanić izuzetan smisao za humor, prisjeća se Sekulić, koji je ilustrovao i kroz slike, ističe on, jer i u njegovim slikama ima doza humora, i, kako kaže, fantastike koja se dobro veže uz taj ambijent.
,,Bio je on prvo Vojo, pa je onda kroz njegove slike provijavao taj njegov duh, uvijek optimističan, vedar, lepršav, takve su mu bile slike, takav je bio i on. Jednostavno je teško odvojiti njega od slika, to je sve jedan izuzetan spoj, jer ne znaš je li više interesantno ono što je slikao ili kad on priča. A ima dosta toga i zapisano. Imam čak jednu knjigu njegovih, nazovimo to dosjetke, ali nisu to dosjetke, to su izuzetno pronicljivo viđene stvari oko sebe, razne situacije, toliko poseban, na jedan izuzetan njegov način pričao, toliko duhovito, da je to nevjerovatno, takve su mu i slike bile”, zaključio je Sekulić.
