Svjetski dan pozorišta za djecu i mlade proslavlja se 20. marta širom svijeta. Poruku povodom velikog teatarskog poraznika ove godine napisala je predsjednica ASSITEJ International Sju Džajls.
Njene riječi na sceni Dodesta, pročitaće pred podgoričkom publikom sjutra u podne glumac Pavle Ilić pred izvođenje predstave ,,Bajka o ribaru i ribici"(6+), koju je po tekstu A. S. Puškina, režirao Evgeny Ibragimov.
Svjetski dan pozorišta za djecu i mlade počeo se obilježavati od 2001, a od 2012. koristi se slogan “Povedite dijete u pozorište”. Poziv je to na akciju kako bi učinili umjetnost dostupniju djeci i mladima.
"Odvedite dijete u pozorište danas ili dovedite pozorište djetetu danas! Cilj ove kampanje je da omogući pristup pozorištu i izvođenjima svoj djeci i mladima. Prepoznavanjem uloge odraslih u tome imamo dvostruki fokus: ulogu odrasle osobe koja brine o djetetu ili mladoj osobi, onoga ko omogućuje njihov pristup kulturi; i ulogu umjetnika koji stvaraju djela koja mogu doprijeti do djece i mladih gdje god se nalazili”, navodi se u poruci Džajls.
Ovaj dan, kako dodaje, trenutak je fokusa za naše članove širom svijeta kako bi pogledali šta se događa u našem sektoru, u našim društvima i među našom publikom.
“Kao globalno udruženje koje radi na unifikaciji praktičara i zalažese za prava djece i mladih na umjetnost i kulturu, moramo postaviti pitanja koja nas sve pogađaju. Zagovaranje znači gledanje van našeg ličnog kruga uticaja i lične brige. To je način otvaranja većih pitanja koja se odnose na ljudska prava i vrijednost djece i mladih u našim vlastitim kontekstima i u odnosu na svijet. Šta je ono što imamo zajedničko u svakom kontekstu”, pita ona.
Vjerujemo, kaže, u moć pozorišta i izvođenja.
“Pruža nam istraživanje ideja koje proširuju ono čemu svjedočimo i razumijemo na druge dijelove mozga, srca i duha. Omogućuje nam ljudsku povezanost. Inspiriše fantaziju i maštu i bavi se nemogućim temama s igrom i srcem. Uključuje mlade ljude u empatičnu razmjenu koja omogućuje individualnu i kolektivnu transformaciju. Koristi sve inteligencije. Koristi sva čula kako bi stvorila čudo i podstakla razmišljanje. To je ono što radimo širom svijeta, gdje god se naši članovi okupljaju, i to činimo s ekspertizom, vještinom i inovativnošću”, naglašava Džajls.
To, dodaje, radimo na ulicama i u velikim pozorišnim kućama, u školama i domovima te na scenama.
“Stvaramo izvođenja za, sa, od i o djeci i mladima, gdje god se nalazili. Djeca i mladi trebaju pozorište i izvođenja, a zbog njihove manjkave moći, trebaju odrasle osobe koje im pomažu da to dožive. Dok se ovaj Svjetski dan pozorišta približava, duboko smo svjesni rada koji se odvija u našem sektoru za i s mladima i porodicama koje su žrtve rata, terora, političkih i porodičnih sukoba, siromaštva, nasilja, raseljenja i beskućništva, diskriminacije. Neki su se pitali “Kako još uvijek možemo govoriti o budućnosti pozorišta i izvođenja u ovom svijetu? Što to znači osim tragedije i nepravde koja nas okružuje”, pita ona.
Vjeruje, kaže, da kroz stvaranje pozorišta i izvođenja za i sa djecom i mladima neprekidno učestvujemo u činu nade.
“Naša umjetnička forma nudi interpretaciju i direktnu povezanost s temama i situacijama s kojima se djeca sreću u svakodnevnom životu i koje im mogu govoriti glasom koji sluša i razumije. Njihovo promišljanje o vlastitom položaju olakšava se zbog onoga što možemo otvoriti na siguran način, nudeći istinu uz mogućnost i zamisliti budućnost ili put koji može podstaći ideje mladih ljudi o tome što bi moglo biti drugačije. Čin stvaranja je nada”, poručuje Džajls.
Za njih kao umjetnike, ali i kao odrasle osobe koje omogućuju djeci i mladima pristup umjetnosti, kulturi i kreativnosti, važno je, kaže, postavljati pitanja.
“Bez primjećivanja i validacije njihove stručnosti u igri i područjima mašte, bez priča i mogućnosti bijega, zabave i radosti, bez istraživanja ljubaznosti i ljudskosti koja dolazi s ovom publikom, možemo li razumjeti sebe? Bez razvoja stvarne agencije i sudjelovanja djece i mladih, možemo li zadržati vlastitu nadu? Možda sada moramo shvatiti da sve nije samo na nama, i hodajući uz djecu i mlade ljude možemo prepoznati i crpiti snagu iz moći njihove mašte i urođenog, instinktivnog osjećaja mogućnosti”, poručuje Džajls.
