Ovo je jednostavno nezaobilazan desert koji se mora probati tokom posjete Turskoj.
Priprema se tako što se mljeveni pistaći, lješnici ili orasi slažu između 40 tankih slojeva specijalnog tijesta, koje se zatim peče i preliva slatkim šerbetom.
Ova poslastica sjutra slavi svoj dan - 17. novembar, Svjetski dan baklava.
Priprema baklave usavršavana je u carskim kuhinjama Osmanskog carstva, stvarajući raskošan desert prepun sofisticiranih okusa. Samo su najvještiji majstori, posebno obučeni za izradu baklave, imali privilegiju da je pripremaju, naročito tokom proslava i ceremonija.
Njihove vješte ruke stvarale su savršen spoj tankih slojeva tijesta i gustog šerbeta, čineći baklavu pravim remek-djelom koje se prenosi generacijama. Zahvaljujući svojoj autentičnoj aromi i tradicionalnom receptu, baklava je ostala omiljena poslastica, bilo kao desert nakon ručka ili kao znak dobrodošlice gostima.
Posluživanje baklave tokom posebnih dana, poput vjenčanja i Bajrama, zadržalo je svoje mjesto u tradiciji.
Prvi zaštićeni ukus Turske: Gaziantepska baklava
Većina će se složiti da se najbolja baklava pravi u Gaziantepu, u jugoistočnoj regiji Turske. Evropska komisija je 2013. godine dodijelila Gaziantepskoj baklavi status zaštićenog porijekla, čime je postala prvi turski proizvod registrovan na toj listi. Ne iznenađuje da je prepoznat njen jedinstveni ukus, jer je ovaj grad poznat kao gastronomski raj sa sjajnom kulinarskom tradicijom. Gaziantep je već ranije dobio međunarodno priznanje, kada je uvršten u UNESCO-ovu mrežu kreativnih gradova za svoju izuzetnu gastronomsku ponudu.
U Gaziantepu se vještina pravljenja baklave, baš kao u osmanskim dvorovima, prenosi s majstora na šegrta kroz vjekove. Taj jedinstveni ukus moguće je postići samo vještinom, pažnjom prema detaljima i preciznošću. Majstori razvlače tijesto u 40 do 45 tankih slojeva, koje pune lokalnim pistaćima i maslacem. Potom se baklava peče u pećima na hrastovom drvetu. Nakon pečenja, desert se preliva šerbetom.
Brojne varijacije
Iako je Gaziantepska baklava najpoznatija, ovaj desert se ističe svojom raznolikošću i neodoljivim ukusima u svim regijama. Ono što najviše razlikuje vrste baklave je nadjev, koji se u svakoj regiji priprema od lokalno dostupnih sastojaka. S obzirom da Turska ima prostranu geografiju s različitim mikroklimama i lokalnim proizvodima, sastojci za nadjev variraju od kraja do kraja. Gaziantepska baklava puni se pistaćima, dok se u crnomorskoj regiji koristi lješnik.
U središnjoj Anadoliji popularna je baklava punjena orasima, a u Trakiji možete uživati u baklavi s bademima ili posutoj susamom.
Nazivi različitih vrsta baklave često zavise od načina rezanja i korištenih sastojaka. Među vrstama koje se razlikuju prema načinu rezanja su “havuç dilimi baklava” (baklava u obliku kriške mrkve), “midye baklava” (baklava u obliku školjke) i “bülbül yuvası” (baklava u obliku gnijezda slavuja). Kada su u pitanju sastojci, “sütlü nuriye” pravi se s mlijekom umjesto šerbeta, dok “fıstık sarma” (rolat s pistaćima) i “ceviz sarma” (rolat s orasima) sadrže veće količine orašastih plodova nego klasična baklava. Kuru baklava” (suha baklava) ima manje šerbeta i više je hrskava.