Nekako srećni uđosmo u novu eru, misleći da će nas elektronska pomagala osloboditi tužne sječe stabala i da će papirna era biti prošlost, koja će nam se smiješiti sa požutjelih hartija.
Učiteljsko-nastavničko-profesorski kadar je pak pod dvostrukim teretom, papirnog i elektronskog dnevnika. Rastrzani između birokratskih obaveza i sjednica Nastavničkog vijeća maratonskih trajanja, na kojima se ispraznom retorikom brane ostrašćene, sukobljene strane, u pokušaju dokazivanja ko je veći amater u tumačenju zakona i čija je sujeta veća, pokušavamo da udahnemo vazduh do sljedećeg gušenja.
Izgleda da je statističkoj, elektronsko-papirnoj, formalnoj perfekciji obrnuto proporcionalna suština prosvjetnog zanata. A suštinski bi trebalo da imamo potrebu da dijelimo znanja sa publikom senzitivnom prema materiji, koju predajemo/prodajemo.
Da li nas je progutala robno-novčana razmjena i obesmislila u najljepšem od svih zanata
Nažalost, našoj publici su potrebni specijalni treneri obučeni za super brzo ovladavanje testovima i brzim dolaskom do vrhunaravnih ocjena, koje postaju jedina jedinica razmjene. Na tim privatnim seansama ličnost predavača postaje karikaturalno modelirana, u sprezi učenika i privatnih predavača. Ova utrka je podstaknuta ambicijom roditelja, a u pomenutom “lancu ishrane” sve besprijekorno funkcioniše.
Smisao znanja i obrazovanja postaje prosta robno-novčana razmjena, u kojoj su djeca, nažalost, roba sa cijenom u vidu “zarađenih” ocjena.
U ovoj skladnoj orkestraciji moći svi izvlače svoju korist, privatni predavači dopunjavaju mjesečni budžet uredno snadbjeveni posljednjim testovima, obučeni za scene pretresa časova u školama, za malograđansko pozorište, zbog kojeg predavači u učionici krpe poderotine svog autoriteta, a roditelji zadovoljno trljaju ruke zbog brojčano-dnevničkog iznosa.
Jesmo li baš toliki ćutuci kad su u pitanju matematika, fizika, hemija, strani jezici, pa smo dobrovoljno meta svakorukih spremanja, uključujući i profesiju XXI vijeka, u vidu lajfkoučeva, koji objašnjavaju životnu materiju, učeći nas kako da izvučemo maksimalnu korist za sebe u gladijatorskoj areni opstajanja…
Da li nas je progutala robno-novčana razmjena i obesmislila u najljepšem od svih zanata, u kojem učesnici preskaču svoje sujete da bi došli do cilja, apriori obesmišljenog karikaturalnom prethodnicom, u gore navedenim redovima…
