Ima veze atentat na R. Fica (premijera Slovačke) i stanje u našim i sličnim školama, kako da ne! Atentator je pjesnik, pisac, šta li već? Kad mu može biti da samoproglašava svoje zvanje koje ga uzdiže na intelektualno viši nivo. Atentator je bio „karijerni“ pjesnik koji je intelektualno startovao kao radnik obezbjeđenja u nekoj magazinskoj trgovini. Ovaj improvizovani umjetnik je navodno branio javni servis od uticaja politike i pokušao atentatom da riješi političke probleme. Tim činom je oglasio svoju „labudovu pjesmu“ ispisujući sebi besmrtnu presudu za doživotnu robiju. U nas se ne robija ni kad se ozbiljno, s predumišljajem, pokušava izvršiti atentat na državu. Naša urušena narodna svijest bira izdajnika, te atentatore „zavladiči“ mandatima ka najžešće patriote. Jednostavno hoće takve, nikakve, da posadi na svakom mjestu od đačkog doba do groba države. Otuda atak na Fica ima veze sa našim zaraženim školstvom. Imamo improvizovane učitelje i nastavnike ćer do univerziteta i akademije. Sa sumnjivim diplomama i diplomcima, nema nesumnjivog obrazovanja. Naši politički i ini improvizatori su na vlasti, ne da služe državi već ona njima dok je posve ne rashoduju u otpad za deponiju.
Kad su vizuelni mediji „otkrili“ lice direktorice, zapaljene škole, zaista se stiče utisak da je improvizovana i stasom i glasom. Ona ne zna što je snašlo i u čemu se našla. Ne zna šta je škola i ne razumije da školsko obrazovanje podrazumijeva i vaspitanje... da je to i disciplinska ustanova jednako kao nastavna. Nakon pohare školstva i sječe kadrova, obrazovne ustanove su postale legla sumnjivog kadra, diploma i nesumnjive nediscipline. Inspiracije im ne fali na svakom mjestu i u svakojakim pogledima na školstvo. Sa nivoa ministarstva, red i poredak se strmoglavo spuštaju do školskih ustanova. Nezakonito otpuštanje prosvjetnih radnika, od onih na upravnim mjestima do onih u neposrednoj nastavi. Apostolska vlada, sa apostolkom iz Bileće, ih je pokosila kao korona. Bivši rektor Univerziteta CG je nasilno razriješen, a drugi silom na sramotu riješen da to bude. I postao je! Nezakonitost je ozakonjena kao i na svakom drugom mjestu. I tu počinje apsurd. Baš onako kako mi je jedan reditelj, koji je režirao moje tekstove, jednom prilikom rekao: „Svaki apsurd na svijetu je apsurdan samo je u Crnoj Gori realan!“ Drugi put mi je to još slikovitije kazao Lordan Zafranović: „Tebe u Splitu gledaju do ludila. Niko ništa ne razumije, ali svi crkoše od smijeha“. Najbolji zaključak tom našem apsurdu je dao Boris Dvornik kad me je jednom prilikom pozvao doma na ručak. „Đekna je izvan svih standarda filmskog tretmana psiho-sociološkog stanja i ponašanja likova i karaktera, ali ona pustoši ulice. Svi je gledaju. To nijesu glumci no ludaci koji sasvim prirodno igraju nenormalne ljude.“
Apsurdu našem kraja nema. Vječan je ka Crna Gora. „Čekajući Godoa“ je prevaziđen. Semjuel Beket, po mentalitetu, kao da je odavde, a i slični su nam njegovi Irci. Možda nas je najdublje dosegao Dušen Vukotić sa svojim svevremenim filmom „Surogat“. U tom animiranom remek djelu, čovjek od ništa oće da napravi sve... I kad mu to, na kratko, pođe za rukom, isti čovjek od svega, još kraće, napravi ništa. Vukotiću je nesumnjivo bila inspiracija tamo đe mu „je zrno klicu zametnulo“.
Da me ne bi optužili za mizoginiju, pokušaću utješnim izrazima da se izrazim o direktorici. Prvo, ona prosto ne izgleda primjereno osobi koja obnaša ulogu čelnice prosvjetne ustanove. A evo što je izjavila do apsurda, gosp. Milić: „Tender za sanaciju krova je raspisan juče, te da su iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija (MPNI) kazali da će sanirati štetu.“ Čemu onda tender ako se zna ko će je sanirati. Apsurd je i država, škola gori a ona se tobož češe od korupcije. Zamislite da je nastava u toku, a đaci čekaju tender đe da ih uče i ispituju? Otkad smo u tenderima sve nam je tandara-mandara. Onda treba raspisati tender ko će biti najpovoljniji ponuđač da istraži nasilje. Drugi tender, ko će dati najbolju ponudu da ispita kako jedna obična baklja može da izazove požar na sigurnoj đačkoj kući (kao da je pokrivena slamom). I treći tender - kakvim se to materijalom pokrivaju škole? I na kraju treba raspisati referendum trebaju li nam uopšte ovakve obrazovne ustanove u kojima se đaci školuju za skandale i piromane. Bakljade imaju davnju tradiciju u ekstremnim promenadama protiv režima. Upražnjavane su još u starom vijeku, Grčkoj i Rimu, a Hitler ih je koristio kao represiju nad pristalicama režima koji je naumio da sruši… I srušio ga je.
Na kraju! Sve da đacima opravdate postupak u tom uzrastu i sve da ovim malim piromanima oprostite zulum i razumijete im razuzdanost… ko će primiti takve đake u bilo koju školu višega ranga.
(Direktorica je pojasnila da škola neće stati iza proslave polumature, ali da roditelji i učenici mogu da je organizuju. Kazala je da nakon ovog incidenta škola ne može da garantuje da će proslava proteći kako treba. Ovakvim stavom direktorica je nepovjerenjem u svoje đake zapalila školu iznutra. Tek će da gori!)
P. S. Možda bi bilo uputno raspisati tender za neki novi rasad naroda. U ovako dobrom rasadniku, kakav je prirodno Crna Gora, uspio bi sigurno svaki zdravi zasad umjesto ovog ozbiljno oboljelog. I sigurno bi bio rezistentan na ovoliku izdaju svoje bašte, koja je dosad izrodila toliko izdajnika vlastite zemlje. M.R.Š.
