Prijedlog Zakona za korišćenje energije iz obnovljivih izvora, koji je Vlada predala u Skupštinsku proceduru 18. juna, u petak će se naći pred poslanicima u okviru vanrednog zasijedanja parlamenta.
Vlada je predložila da se Zakon usvoji po hitnom postupku jer se, kako su pojasnili, donosi radi obaveze usklađivanja sa Direktivom (EU) 2018/2001 o promociji korišćenja energije iz obnovljivih izvora, te da je donošenje ovog zakona uslov za dobijanje podrške od strane međunarodnih finansijskih institucija.
Osnivač i prvi zamjenik direktora Agencije za energetiku, Momir Škopelja, tvrdi da ne postoji osnov za usvajanje zakona po hitnom postupku te da Prijedlog treba povući sa dnevnog reda i vratiti na javnu raspravu.
Brojni nedostaci
“Zakon se donosi radi usklađivanja sa Direktivom (EU) 2018/2001, tj. sa direktivom starom 6 godina. Radna grupa za rad na Prijedlogu je formirana marta 2023, a okrugli stolovi su sprovedeni od 12. do 14. februara 2024. Javna rasprava nije sprovedena sa obrazloženjem neophodnosti hitnog donošenja zakona. Od tada je prošlo pola godine, pa je jasno da se ne radi ni o kakvoj hitnosti”, kaže Škopelja, inače diplomirani elektrotehničar.
Analizirajući nacrt zakona, sagovornik Analitike uočio je da se osnovne preporuke EU direktive, sa kojom se Zakon usklađuje, a koje se tiču fid in tarifa – ne nalaze u Prijedlogu dostavljenom Skupštini.
“U Direktivi se termin fid in tarifa spominje samo u pojmovniku, ali ga u tekstu Direktive uopšte nema, dok predloženi tekst zakona, postavljenjem ograničenja i nedostatkom uređenja sistema tržišnih premija, pretvara fid in u jedini operativni model. Radi se o sistemu tržišnih premija u kojem proizvođač u postupku aukcija od države dobija ugovor za isporuku energije po cijeni sa aukcije. Dio te cijene ostvaruje na tržištu, a razliku (bilo pozitivnu ili negativnu) do dodijeljene cijene mu isplaćuje tzv. odgovorna strana, u našem slučaju COTEE. Zakonom je takav model i propisan, ali samo na nivou principa. Naime, u poglavlju IV Sistem tržišnih premija (članovi 24-46) spominje se tržišna premija, ali već prvi stav prvog člana tog poglavlja se poziva na član 13 kojim je definisano izuzeće od tog tržišnoh mehanizma”, pojašnjava Škopelja.
Kako dodaje, izuzeće iz člana 13 sastoji se u odlaganju mehanizma tržišnih premija do isteka prelaznog perioda „koji se završava spajanjem crnogorskog dan-unaprijed tržišta električne energije sa jedinstvenim evropskim organizovanim dan-unaprijed tržištem električne energije, ili drugim tržištem, pod uslovom da godišnji obim trgovine preko interkonektora sa povezanim tržištem van Evropske unije iznosi najmanje 1 TWh“.
Kriterijumi neće biti ispunjeni u dogledno vrijeme
S obzirom da se u Crnoj Gori godišnje proizvede oko 3,5 TWh, predložene razmjene preko interkonektora predstavljaju skoro 30% domaće proizvodnje, a, kako podsjeća Škropelja, trenutno se preko CG berze (BELEN) godišnje dan-unaprijed trguje manje od 10% proizvedene energije.
“Što znači da navedeni kriterijumi neće biti ispunjeni u dogledno vrijeme, tj. da zakon predviđa da se sadašnji sistem primjenjuje još veoma dug period. Štaviše, prijedlog Zakona detaljno razrađuje sistem dodjele tržišnih tarifa, organizaciju aukcija itd, ali samo u mjeri da omogućava što lakšu primjenu dosadašnjeg sistema fid-in tarifa. Detaljno se razrađuje čak i model povlašćenih proizvođača, stalnih i privremenih (članovi 40, 41 i 43) koje niko u EU niti u EZ ni ne spominje već desetak godina! Zadržava se i 12-godišnji period važenja statusa povlašćenih proizvođača, a za vrijeme tog „prelaznog perioda“ ukidaju se balansne obaveze proizvođača i uvodi pravo preče kupovine”, ističe Škopelja.
S druge strane, kako dodaje, sistem tržišne premije ostaje potpuno neregulisan i neuređen.
“Zakon uređuje samo standardna pitanja organizacije i objavljivanja tendera za dodjelu premije i elemente ugovora. Međutim, Zakon ni jednom riječju ne propisuje kako bi taj tržišni mehanizam trebao da funkcioniše, na kojem tržištu se prodaje energija iz OIE, kakav je odnos ugovora o dodjeli premije i učešća na tržištu, što ako proizvođač ne uspije da proda energiju iz OIE na tržištu itd. Svim ovim se postiže samo jedan efekat, a to je odlaganje ukidanja tj. zadržavanje dosadašnjeg sistema fid-in tarifa. Znajući koliko je dosadašnji sistem donio problema, njegovo zadržavanje treba onemogućiti, posebno ako se to pokušava uraditi preko zakona”, kategoričan je Škopelja.
Kako dalje ističe sagovornik Analitike, Zakon predviđa i granicu od 300 miliona eura iznad koje o zakupu odlučuje Skupština, što je suprotno Zakonu o državnoj imovini.
Takođe je, dodaje, propisan i dvostepeni postupak aukcije za dodjelu kapaciteta, gdje se prvo određuju podobni proizvođači na osnovu ponuda za zemljište, a tek u drugoj fazi na osnovu ponuda za cijenu energije.
“Ovo je opasno jer je podložno manipulacijama. Može da se desi i da neko na osnovu niže cijenezemljišta u pretkvalifikaciji eliminiše konkurenciju, ali da u drugom dijelu ponudi visoku cijenu energije i pobijedi sa višom ukupnom cijenom. Zato postupak treba da bude jednostepeni tako da obuhvati obje komponente, ali da je ukupna ponuda bolja. Zatim, učešće na aukcijama omogućava se i društvima koja ne plaćaju porez, samo ako je uključen u postupak reprogramiranja. Smatram da bi morali da postoje i drugi uslovi, posebno u pogledu prethodnog iskustva”, ocjenuje Škopelja.
Neuređen i sistem kupac – proizvođač
Iako je Zakonom propisan način izdavanja, prenošenja i evidencije garancija porijekla, kao i upotrebi novca koji se dobije njihovom prodajom, Škopelja navodi da nije precizirano ko kome, po kojoj proceduri i pod kojim uslovima prodaje te garancije.
Neuređen je, kaže sagovornik Analitike, i sistem kupac – proizvođač.
“Osnovna svrha tog sistema je da se omogući kupcima da proizvedu prevashodno energiju koju sami troše, a ako se proizvede i više od toga, omogućava se prođa tog viška. Međutim, stavljanjem previsokih granica u pogledu snage proizvodnje, ta ideja se pretvara u čisto komercijalnu proizvodnju, što poništava samu ideju”, navodi on.
Kako dodaje, propisivanjem različitih načina obračuna, posebno tzv. komercijalne šeme snabdijevanja, ova ideja se pretvara u čisto komercijalni posao koji izlazi van okvira sistema kupca-proizvođača.
“Propisanom minimalnom snagom od 50 KW (a maksimalna ne postoji) za godinu dana u Crnoj Gori se proizvede oko 70MWh vrijednosti preko 3500 eura, što izlazi daleko van okvira koncepta kupca-proizvođača”, precizira Škopelja.
Ističe i da Zakon nije predvidio mogućnost da kupac proizvodi energiju na jednoj, a troši na drugoj lokaciji.
“Ovo rješenje bi pogodovalo kupcima koji žive u gradu, gdje nemaju mogućnost instaliranja solarnih panela ili nekog drugog uređaja za proizvodnju električne energije, ali imaju kuću na selu ili vikendicu sa krovom pogodnim za instalaciju. U tom slučaju bi oni proizvodili energiju na jednom mjestu, a trošili na drugom. Treba naglasiti da savremena brojila koja su instalisana u Crnoj Gori omogućavaju obračun isto kao u slučaju proizvodnje i porenošnje na jednom mjestu”, kaže Škopelja.
Navedene nedostatke nemoguće je otkloniti amandmanskim djelovanjem, kaže sagovornik Analitike i dodaje da je iz tog razloga tekst sa primjedbama dostavio nadležnim skupštinskim odborima i poslaničkim klubovima u nadi da će im pomoći da shvate da je zakon, kako kaže, suprotan njegovoj osnovnoj namjeni - usaglašavanju sa Direktivom (EU) 2018/2001, jer se, kako zaključuje, njime samo stvarautisak da se nešto mijenja, dok u praksi sve ostaje isto.
