Nakon velike retrospektivne izložbe u Tirani, gdje su izložena 73 rada internacionalno priznatog crnogorskog umjetnika Đeljoša Đokaja, barska publika od sinoć je u prilici da u okviru Barskog ljetopisa pogleda svojevrsnu retrospektivnu izložbu stvaralaštva ovog slikara.
Postavka u Zavičajnom muzeju sublimira njegove radove u pedesetogodišnji vremenski okvir, od ranih šezdesetih prošlog, do kraja prve decenije 21. vijeka.
“Iako, prvenstveno grafičar po opredjeljenju i obrazovanju, kasnija usavršavanja i stvaralačka sazrijevanja doprinijela su da se Đokaj, kao multitalentovani umjetnik, iskaže u više likovnih disciplina i stilskih pravaca što je dodatno potvrđivalo njegovu umjetničku virtuoznost. Medijska i stvaralačka razuđenost, pedagoški rad, uticaji raznih traganja i pronalaženja, studijski boravci u Italiji i Njemačkoj, zaokružili su Đokajev umjetnički credo, kazala je na otvaranju izložbe istoričarka umjetnosti i selektorka likovnog programa Ljetopisa, dr Anastazija Miranović.
Prema njenim riječima, u amplitudi, od geometrizovanih formi, preko figuracije do apstrakcije, već njegovi rani radovi ukazuju na uticaje matafizičkog, nadrealnog, asocijativno-apstraktnog, kao i slikarstva ekspresionizma, kojima će, kako kaže, ostati dosljedan tokom čitavog stvaralaštva.
“Mirisi i zvuci zavičaja – rodnog Milješa, Tuzi i rijeke Cijevne, uz nacionalni etos, etnos, epiku, dramatiku, folklor, u kontekstu bogatog materijalnog i nematerijalnog nasljeđa balkanskog kulturološkog prostora, činili su finu bazu za „kaleme“ civilizacijskih umjetničkih dostignuća – od antike i Vizantije, preko hrišćanstva i islama, renesanse, baroka, pa sve do evropske moderne i postmoderne. I otuda ne čudi, što su na Đeljoševim radovima, pored uobičajenih portreta i pejzaža, zastupljeni etno motivi nošnji, sačevi, pogače, ali i reminiscencije na praistorijska, antička i srednjevjekovna vremena, kroz mitologiju, ikonopis, fresko-slikarstvo i zapise iz Kurana”, podsjetila je ona.
Cjelokupno umjetnikovo stvaralaštvo, u čijem središtu je stradalni, ranjivi i odljuđeni čovjek, karakteriše snažna umjetnička individualnost prepoznatljive likovne poetike i rukopisa. Istoričari umjetnosti i likovni kritičari, tražili su u Đeljoševom slikarstvu uticaje Đota, Brojgela, Boša, Šagala, De Kirika, Ernsta, Pikasa, sa jugoslovenskih prostora – Hegedušića i Dada, no, on je ostao svoj, autentičan, dosljedan i vjeran svom umjetničkom biću.
„Mjesta rođenja i mjesta življenja sudbina može beskrajno da udalji. Ipak, ona ostaju povezana neponovljivom autentičnošću individualnog života i pripadanja određenom prostoru. Sagledano u svojoj ukupnosti, djelo Đeljoša Đokaja, odraz je osobene „mentalne geografije“ i brižljivo njegovanog „kulturnog pejzaža“, koje se, pored svih tragalačkih uporišta/ishodišta, kroz lirsko, mitsko i mistično, kroz univerzalno i lično, vraća svom iskonskom, prapočetku, mjestu đe je „sjeme klicu zametnulo“ – Crnoj Gori, zavičaju, Milješu“, kazala je Miranović proglasivši izložbu otvorenom.
Izložbu, koja će u Zavičajnom muzeju (Dvorac kralja Nikole) biti u postavci do 23. avgusta, čini 39 radova iz privatne kolekcije Seada Đokaja. Nakon Bara, Đokajeva djela biće predstavljena u Skoplju i Prištini.
