Crnogorski mediji pišu o incidentima koji su zasjenili fudbal na utkamici između Petrovca i ‘Jezera’ iz Plava.
Utakmica. Fudbalska naročito. Praznik sporta. Ljudi sa tribina mašu zastavama. Neki malo bučnije navijaju. Oni pored malih ekrana skaču iz mjesta na svaki šut ka golu. Sve je to samo dio onoga što se veže za sport, a samim tim i za fudbal, najvažniju sporednu stvar na svijetu kako neko reče.
Naravno, postoji i ona druga strana sporta. Huligani i neredi koji se vežu za njih.
Nažalost ni prostor bivše Jugoslavije nije ostao imun na ovu društvenu pojavu.
Ali, inovativni u zlu kakvi jesmo, mi smo fudbalu dali i treću stranu. To je sigurno najmračnija priča o ovom sportu u Evropi.
Bio sam dijete, ali već dovoljno odrastao da redovno pratim prvu ligu u fudbalu u Jugoslaviji. Sjećam se, 18 najboljih klubova u zemlji je bilo u prvoj ligi. Od Vardara pa do Triglava su se pratila dešavanja na fudbalskim terenima. A onda je došao meč Dinamo-Crvena Zvezda. Umjesto fudbala vidjeli smo sve ono što nismo trebali: tuču navijača, fudbalera i policije. Neki kažu da je upravo ova utakmica označila kraj Jugoslavije.
Iako su već tada mnogi to polijavno govorili, kasnije je potvrđena odgovornost tadašnje Državne bezbjednosti u organizaciji ovih nemira. I to vam je ta treća strana fudbala koji je ovdje patentiran.
Ovo oprobano korišćenje kriminalaca i huligana za ostvarivanje političkih ciljeva se nastavilo svih ovih godina.
Sa raspadom one velike Jugoslavije prestao sam da pratim fudbal u zemljama nastalim njenim raspadom. Bilo je to takmičenje ispod svakog nivoa i dugo vremena pod stalnom sumnjom u namještenost rezultata prvenstva.
Fudbal u centru pažnje
I sada, neka mi oprosti fudbal u Crnoj Gori, pojma nemam ko je u prvoj ligi, niti ko je aktuelni prvak države. Ali, fudbal u Crnoj Gori već tri dana je u centru pažnje javnosti. Pogađate, naravno ne zbog fudbala, već zbog niza incidenata koji su se po kazivanjima očevidaca desili prije, tokom i poslije utakmice između domaćina, fudbalskog kluba Petrovac i gostiju, fudbalskog kluba “Jezero” iz Plava.
Naravno, incidenti na utakmicama se dešavaju i u svijetu, ali ono što je zabrinjavajuće kada je ova utakmica u pitanju je niz uvreda na nacionalnoj i vjerskoj osnovi upućenih igračima iz Plava. Ali tu nije kraj. Ono što svakog normalnog mora da zabrine jeste reakcija javnosti u Crnoj Gori i njenih institucija, odnosno izostanka iste.
Da nije bilo malobrojnih medija (a sve ih je manje koji nisu pod kontrolom) javnost u Crnoj Gori i šire o incidentima koji su obilježili ovaj susret bi se informisala preko fesjbuk profila ljekara FK “Jezero” i snimcima koji su okačeni po društvenim mrežama.
Ono u čemu se eventualno ovih dana može pohvaliti zvanična Crna Gora i s njom povezane (ne) vladine organizacije jeste pokušaj relativizacije i umanjena značaja ovih incidenata.
Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru je u međuvremenu utvrdilo da nema elemenata odgovornosti za događanja na ovoj fudbalskoj utakmici.
Ali, čak je i ovo sve potpuno nevažno u odnosu na ono što smatram i bojim se da je stvarni cilj režije ovakve fudbalske utakmice. Jer, sumnje nema, ono što se desilo prije, tokom i nakon utakmice u Petrovcu je od prve do posljednje sekunde pomno osmišljeno i režirano. Na osnovu poznatih istorijskih događanja na fudbalskim terenima ovih 30 godina, imam pravo da osnovano sumnjam da je tako. I da je režiser van Crne Gore, a da su ovdje samo izvođači, kako oni na terenu, tako i dežurni relativizatori ovih nemilih događanja.
Cilj je jasan. I tome nas uči naša skorašnja istorija. Targetiranje i razdvajanje različitih etničkih i vjerskih grupa. Jer zaBoga, ako ljudi ne mogu da funkcionišu zajedno u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, fudbalu, kako će u ostalim sferama života. Iza svega se naravno opet krije omeđavanje prostora u kojem će se biti potpuni gospodar svih procesa i kojem će nastaviti neograničena moć i pljačka.
Istinska građanska Crna Gora, proklamovana od strane manjine koja će dobiti 15 posto glasova na prvim višestranačkim izborima 1990.godine, nikada uistinu nije zaživjela, jer nikome nije bila potrebna.
Podjele dokazani recept za neograničenu vlast
Naprotiv, društvo sa prevaziđenim etničkim i vjerskim jazom je bila i ostala noćna mora crnogorske politike. Jer bi takva Crna Gora bila brana skoro svim aktuelnim društvenim nepravdama, a u takvom civilizovanom društvu, ovakvi ispadi kao onaj u Petrovcu, čak i ako bi se desilo, bili bi odmah sankcionisani i javno osuđeni od strane svih značajnih faktora u društvu.
Ali, pošto su ovdje podjele uvijek dokazani recept za neograničenu i što dužu vlast, jedino što možemo očekivati jeste da ćemo ovakve slične scene u Crnoj Gori sve češće gledati.
Nema nikakve sumnje da će se pred javnosti i ti kao i ovaj događaj umanjivati, a da će se unutar kuće ovim istim procesima prećutno davati puna podrška.
A sve ovo iz sasvim jednostavnih razloga: ostanka ili osvajanja vlasti. Da bi se zadržao ovakav nivo potrošnje maloj Crnoj Gori su potrebni ogromni zajmovi. Radi zadržavanja vlasti nikome ne pada na pamet da iznese stvarno stanje državnih finansija. Zato se ide samoubilački, potpuno svjesno, u bankrot.
Nakon toga nema se šta ponuditi osim prizemnog i znojavog nacionalizma. Nema sumnje da će ovo uzgred uništiti i posljednje ostatke građanskog društva u ovoj zemlji.
Zato je utakmica u Petrovcu uvod, a nikako epilog.
Vraćamo se na poznati recept iz devedesetih, o čemu svjedoči i još nekoliko incidenata ovih dana.
A recept se sastoji iz sljedećih sastojaka: zastave, parole, nacionalna i vjerska obilježja.
Hljeba naravno nema.
Jer maxima ovog recepta glasi: “Hljeba nemamo, uzmite neku od zastava”.
Nažalost, mi smo za ovih 30 godina pamet iz Crne Gore uglavnom otjerali iz države ili gurnuli na marginu.
Tako da jednostavno nema autoriteta koje bi ovo društvo mogli da odvedu nekim boljim putem.
Nebitan je rezultat utakmice u Petrovcu.
Bitan je rezultat jedne druge utakmice.
E tu je utakmicu Crna Gora konačno izgubila.
Onu za normalno uređeno društvo.
