Ovaj monstrum nazvan SDSS J1106 1939, koji je od nas udaljen više od 11,5 milijardi svjetlosnih godina, nalazi se u središtu kvazara – klase ekstremno sjajnih galaksija, a ima masu tri milijarde puta veću od Sunca.
Prema Naumu Aravu, naučniku sa Virginia Techa i koautoru istraživanja koje će biti predstavljeno u novom broju časopisa The Astrophysical Journal, eksplozija je najmanje pet puta snažnija od dosad poznatog rekorda. Arav i njegovi saradnici zabilježili su brzinu i svojstva toka materijala moćnim teleskopom ESO-a koji se nalazi u Čileu.
- Nadali smo se da ćemo jednom vidjeti tako nešto, međutim, ogromna moć toka ipak nas je iznenadila - rekao je Arav.
Stručnjaci procjenjuju da je SDSS J1106 1939 najmanje hiljadu puta masivnija od crne rupe koja se nalazi u središtu Mliječnog puta i da stvara stotinak puta veću energiju od one koju ispušta cijela naša galaksija. Nastala je u vrijeme kada je svemir bio star oko tri milijarde godina.
Naučnici se nadaju da će im novi rezultati omogućiti da pronađu odgovore na neka još uvijek otvorena pitanja. Naime, računarski modeli ranog svemira obično stvaraju virtuelni kosmos koji po svemu nalikuje našem osim u jednoj stvari – odnos mase crnih rupa u galaktičkim centrima i ostatka materije u galaksijama veći je u simulacijama nego u stvarnom svemiru. Astronomi vjeruju da se galaksije na neki način oslobađaju velikog dijela mase koja bi inače završila u crnim rupama i pridonijela njihovu rastu, međutim, do sada nisu uspjeli da objasne na koji bi se način to moglo događati. Za takav proces potrebna je ogromna energija.
Arav smatra da bi odgovore mogle da ponude supermasivne crne rupe, energetski najmoćniji poznati objekti. Neke galaksije koje sadrže aktivne crne rupe poznate su kao kvazari i sijaju jače od svih ostalih tijela u svemiru.
- Naše simulacije su pokazale da galaksije odgovaraju posmatranjima ako dozvolimo mogućnost da kvazari ispuštaju velike količine mehaničke energije - rekao je Arav.
Snimljena eksplozija otkriva proces u kojem bi mlade galaksije mogle da se oslobode mase. Naime, zabilježeni kvazar godišnje izbacuje materijale (uglavnom vodonik i helijum te druge elemente poput ugljenika u tragovima) 400 puta veće mase od našeg Sunca s energijom koja je dva triliona puta veća od energije koju isijava Sunce, brzinom od 8.000 kilometara u sekundi, što je oko 2,6 odsto brzine svjetlosti. Ovaj proces može trajati od 10 do 100 miliona godina.
Arav dodaje da bi to mogao biti razlog zašto galaksije imaju manju masu nego što bi trebalo, te zašto crne rupe u njihovim središtima imaju veličine koje imaju. Ali tačan mehanizam ovog procesa tek treba istražiti. Novo istraživanje bi takođe moglo da odgovori na pitanje zašto u svemiru nema više ogromnih galaksija.
Pogledajte umjetničku animaciju ovog fenomena.
