Cijenjena glumica Ana Sofrenović kaže da doživljava život sa puno uzbuđenja. Gostujući na E TV istakla je i da puno očekuje od života, ali mu i mnogo daje životu.
“Ne vjerujem u to postojanje jedinstvenog lika! Smatram da smo fluidni i da se mijenjamo s obzirom na vrijeme i okolnosti, ali i na to u kakvom smo raspoloženju u nekom trenutku, šta nam se događa. Tako da se ja ne vezujem za samo jednu verziju sebe”, rekla je Sofrenović.
Duh koji je imala u mladim danima nije izgubila, kaže glumica, to će imati uvijek, vjeruje, jer ne dozvoljava da je, kako kaže, život samelje.
“To dijete u sebi vrlo čuvam, jer smatram da mi je to dragocjeno za život. I ne samo za mene, već i za ljude oko mene”, poručuje Sofrenović.
Stava je da je trajanje u glumačkoj profesiji izuzetno zahtjevno. Pogotovo trajati preko 30 godina pred publikom, kako ističe, nije jednostavno, jer su pojačana očekivanja.
“Danas je teže držati pažnju publike. Što se kvaliteta tiče, mislim da je danas puno filmova koje možda nije trebalo snimati, zato što s jedne strane lakše, a s druge strane nije lako snimati. Sve zavisi o kom se formatu radi i kojoj publici je namijenjen. Mislim da je pažnja publike drugačija, da su ukusi drugačiji. Dosta se podilazi tim ukusima. Lično jako volim autore koji pokušavaju da od publike zahtijevaju više i da je vode putevima da i ona može od tog iskustva da dobije mnogo”, naglasila je Sofrenović za ETV.
Izloženost javnosti i pojavnosti, kaže glumica, kao posljedica posla kojim se bavi, vrlo je osjetljivo tlo, te se trudi da kod ljudi do kojih joj stalo, kako kaže, zasluži njihovo povjerenje.
“Trudim se da ono što ja ne volim ne radim drugim ljudima. Ali, ono što nekako očekujem za sebe, to volim da i da drugi ljudi mi dozvole, da nijesu odmah prisni sa mnom, već da me puste da zaslužim njihovo povjerenje. U tom smislu nijesam pretjerano otvorena, ali nijesam ni zatvorena prema ljudima. Volim ljude i volim njihove nesavršenosti”, istakla je Sofrenović.
Kako poručuje, nije sklona idolima tako da ne može izdvojiti nijednu ulogu i nijednu saradnju sa kolegama, sve su, kaže, specifične na svoj način.
Vrijeme koje smatra slobodnim provodi sama sa sobom, kaže, jer se treba naučiti nositi sa dosadom. Prema njenim riječima, osjećanje dosade je momenat kad se dešavaju najbolje kreativne ideje.
“Kad imam svoje vrijeme trudim se da baš ništa ne radim, da sjedim u tišini i razmišljam. To je nešto što, pogotovu posljednjih godina, pokušavam sebi da priuštim na dnevnom nivou i obogaćuje me beskrajno”, rekla je Sofrenović.
Da ne živi u Beogradu, živjela bi, vjeruje glumica, u Njujorku, jer je to grad koji daje slobodu i to je jedino mjesto gdje, kako kaže, ne postoje stranci.
Da krene ispočetka, vjeruje da ništa u životu ne bi mijenjala.
“Ne bih ništa mijenjala, jer ne bih bila tu gdje jesam danas, ni sa saznanjima, ni sa iskustvima koje imam. Da nijesam pravila izbore koje sam pravila, a pravila sam ih hrabre u odnosu na sebe i svoj život, i zato ništa ne bih mijenjala”, zaključila je Sofrenović.
