"Iz pravosudnih afera crnogorsko društvo i političke elite moraju izvući važnu poruku, da onaj ko u pravosudni sistem dolazi na osnovu političke moći privremenih nosilaca izvrsne vlasti, a ne ličnog i profesionalnog integriteta ne može dati rezultate drugačije od onih kojima danas svjedočimo. To je posebno važno u kontekstu predstojećeg izbora novih članova Sudskog savjeta, čija su odgovornost pitanja izbora, napredovanja, odgovornosti i razrješenja sudija", zaključak je iz analize.
Navodi se i da u "pravosudnim sistemima u kojima postoji efektivna mogućnost pozivanja sudije na odgovornost zbog prestupa koji su ustavno predviđeni kao razlozi za razrješenje, odnosno u onim pravosudnim sistemima u kojima niko pa ni sudija nije nedodirljiv, ne postoji potreba za revolucionarnim promjenama cjelokupnog sudskog sistema, niti postoji potreba za opštom revizijom rada sudija u zavisnosti od političkih okolnosti".
"Sudski savjet nikada nije izgradio potrebnu nezavisnost i kredibilitet u sprovođenju svojih ključnih nadležnosti, od pitanja izbora i napredovanja sudija do sprovođenja mehanizama interne kontrole rada. Zato je važno Sudski savjet osloboditi političkog uticaja i podržati izbor članova na osnovu stručnosti i integriteta, a ne na osnovu političkih afilijacija", navodi se u analizi.
Osim toga, kako je precizirano, i mehanizmi eksterne kontrole rada, koja podrazumijeva mogućnost procesuiranja sudija za krivična djela za koja ustav propisuje mogućnost razrješenja, do skoro su bili nefunkcionalni.
"Potencijalne zloupotrebe položaja gurane su pod tepih političke podobnosti, sve eksplozije afera hapšenja visokih pravosudnih zvaničnika i njima bliskih osoba. U svijetlu otkrivanja afera u vrhu crnogorskog pravosuđa, pokrenuta je debata o tome u kom smjeru treba mijenjati sudstvo kako bi se smanjio ili iskorijenio potencijal za korupciju i organizovani kriminal. Na jednoj strani su oni koji insistiraju na postepenim, iterativnim promjenama, zasnovanim na postojećim analizama i manjkavostima u pravnom okviru i postupanju najviših pravosudnih tijela. Na drugoj strani su zastupnici radikalnih reformi, oličenih u predlogu da se pristupi opštem reizboru sudija", navedeno je u analizi.
U članku se navodi da u dobro postavljenom pravosudnom sistemu, sudije nijesu nedodirljive.
"Vrednovanje njihovog rada od strane nadređenih i stručnih organa, kontinuirane obuke i mogućnost pozivanja na disciplinsku odgovornost jesu interni načini na koje je rad sudija podložan provjeri i kontroli. Eksterna kontrola rada podrazumijeva mogućnost procesuiranja sudija za krivična djela za koja ustav propisuje mogućnost razrješenja, kao i mogućnost stručne pa i laičke javnosti da procijeni postupak izbora, stručnost i učinak sudije. Stalnost sudijske funkcije ne znači nedodirljivost. Nedodirljivost aktivno podriva subjektivnu nezavisnost pravosuđa tako što potkopava povjerenje javnosti u rad sudija i sudstva", navedeno je u analizi.
Promjene u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti mogu biti politički osnov za promjene u sudstvu, ali, kako je istaknuto, te promjene u okvirima važećeg prava ne mogu biti radikalne već samo postupne, i ne mogu biti sveobuhvatno personalne već samo individualno personalne, u granicama koje su propisane Ustavom.
"Postojeći normativni okvir omogućava efikasnije postupanje najviših pravosudnih tijela, pod uslovom da ta tijela djeluju sa punim personalnim sastavom, uz potpunu javnost djelovanja i uz izbor novih članova koji ispunjavaju sve stručne i moralne uslove za obavljanje funkcije. O tome svjedoče izvještaji evropskih institucija: Venecijanska komisija u jednom skorašnjem mišljenju naglašava da normativna preuređenja ne mogu zamijeniti dugoročna zalaganja da se unaprijedi profesionalizam, transparentnost i etika pravosuđa, te da promjene pravnog okvira ne mogu same po sebi dovesti do kulture poštovanja sudijske nezavisnosti", navedeno je u analizi.
