Prošetajte rivom, da vas zapahne titraj zastava okačenih na bulevaru "kraljice crnogorskog turizma."
Ništa ne pitajte, moraju biti tu, da speru svu nečasnu gradnju i devastiranje od strane predjašnje vlasti. Idite ka moru, tu je zrak čistiji. A za potpuni ugođaj tu su i jahte. Mahnite, mahnite tom poznatom licu sa jahte. Nije vam se učinilo da ga poznajete, to je predstavnik naroda u Parlamentu. Ne zamjerite mu što izgleda izmučeno, bio je talac 30 godina. Jedva je tu jahtu zaradio, diskriminisan i neshvaćen.
Nastavite.
Ovo je samo uvertira.
Nastavite slobodno šetnju do Kraljičine plaže. Koračajte stazom kojom je zanosno hodala Sofija Loren. Naići ćete na oznaku "Aman hotela", ali zanemarite je. Nema mjesta svjetskim brendovima na našim svetinjama! Ne damo! Oslobodili smo se okova najprestižnijih investitora i sada uživamo u pejzažu koji ćemo platiti tričavih stotnjak miliona. Ali vrijedi. Ko je Bred Pit da uživa u našem moru i prirodnim potencijalima? A toliko Banjalučana jedva čeka da zapliva.
Dišite duboko, zanemarite miris ćumura i pustite misli da slobodno lebde.
Ovo je pravo mjesto za preporod.
Ovdje ćete čuti najbolje savjete kako da zaboravite prošlost. Kako da se okrenete budućnosti.
Ma šta ima veze što vam je prošlost obilježila sve što jeste i što ste na nju ponosni? Kakve vrijednosti, borbe i herojstvo pominjete? Odbacite to! Što dalje, u što veću jamu zakopajte, jer možda vas u budućnosti čeka partnerstvo s onima koji tu prošlost ne priznaju. Negiraju. Unižavaju.
Odbacite sopstvene temelje i gledajte naprijed! Možete vi to!
Kako to mislite, ne možete zaboraviti što su vas učili u kući i školi?
Na pravom ste mjestu da to naučite.
Hvala što ste došli da nas obiđete i uživate u svježem zraku i naučite konačno što je to sloboda!
Ne, ne, nećemo o ratovima. Toga je ovdje bilo u izobilju, ali smo morali da zaboravimo i datume i dogadjaje i četnike i partizane, i heroje i izdajnike. I napravimo mjesta novima. Tu je mrtva trka, ne trudite se da ostanete zabilježeni. Ne volimo mi inostrane izdajnike.
Prednost, zbog brojnosti, dajemo domaćima!
Daćemo sve od sebe da se osjećate kao kod kuće. Da budete sigurni. Doduše, ipak preporučujemo da djecu ne puštate same nigdje, a ni u vodi nije bezbjedno, jer evo Stevicu jede ista ajkula od 7 metara već četvrtu godinu zaredom. Preporučujemo i da ostanete zdravi, jer se ovdje liječi samo onaj ko nema dje da pozajmi novac za liječenje u inostranstvu.
Ali ne umanjuje to kvalitet usluge. Ne zaboravite da ćete odavde otići osvježeni, naučeni najvažnijim lekcijama o slobodi.
I dok svi potajno maštajuo tome, mi smo za samo nekoliko mjeseci dosegli vrhunac.
U Crnoj Gori se slobodno misli. Doduše, potrebno je misliti što i većina, ali što ima veze? I to je nešto. Osim ako si žena. Tad nemaš što mislit sem o ručku i rađanju.
U Crnoj Gori se slobodno govori. Doduše, ovo važi samo ako govorite bogougodne riječi, uz obavezno proklinjanje zbog efekta ikako bi sagovornik shvatio koliko je tema ozbiljna. Problematično je i ako si žena. Šta žena ima da kaže, osim ako ne citira Šekspira.
U Crnoj Gori se slobodno pjeva. Oooo možete pjevati što god poželite. Naručili biste svoje pjesme, ali brzo kapirate da su već na play listi. Gdje god se okrenete poznati stihovi. Sve same zvijezde. Od Danice do Milene. Ne brinite, Jadranka je zaključana do septembra. Da nikog ne uznemiri!
Mi smo pravi domaćini. Nema nama ravnih.
U Crnoj Gori se slobodno kreće. Osim ako si djevojčica. Ako si dječak. Ako si žena. Šta ima da se šetka iko tuda, i svojim oblinama mami i tjera nekog na protivpravno djelovanje. Ako si novinar. Onda te presrijeću, vrijeđaju i tjeraju da osjetiš strah i pogaziš dostojanstvo. Tu ne računam novinare koji jure za tobom i otimaju ti nešto. Njega tresni slobodno, čime stigneš.
U Crnoj Gori se slobodno vozi. Osjetite čari napuštanja lica mjesta saobraćajne nezgode i poštovanja pretpostavke nevinosti.
U Crnoj Gori se slobodno gradi. Zanemarite što svi govore kako su propisi komplikovani i zahtjevni. To što ste sagradili mimo propisa se abolira ako ste recimo zbunjeni ili slabije čujete. Poželjno je da se odreknete člana familije, ali kome je još sin porodica? Ajte molim vas. To je drugo domaćinstvo.
U Crnoj Gori se slobodno ispovijeda vjera. Ako smo u ponudi negdje zakazali, ovdje ćemo pokazati naš najveći potencijal! Otvorićemo vam vrata naših svetinja. Osim ako se u tom trenutku tamo vode važni državni razgovori. Ili ako se izjašnjavate drugačije od onih koji čuvaju ključ od kapije. Tad niste dobrodošli.
Zanemarite vozilo marice na ulazu, to je samo pokazivanje luksuza, jer mi policijskih vozila imamo u izobilju. To je znak da čuvamo (našeg?) mitropolita i tako ga tješimo što zapravo nema funkciju. Ali neće niko da mu kaže. Da ga ne žalostimo. Zato smo ga onako pompezno i dočekali!
Kako to mislite, niste vidjeli snimak? Propustili ste zabavu vijeka. Odmah nakon svadbe Arkana i Cece. Samo što su mladenci ovdje bili prezauzeti pečenjem. Veselje je bilo gala, čak se riječ o politici nije izustila. Veliki smo mi ljudi.
U Crnoj Gori se slobodno piše. Možete pisati što god želite. Samo je jako važno da to što pišete držite što dalje od očiju javnosti i svih onih kojih se to tiče. Jer šta koga briga kome će pripasti naše svetinje, jedva odbranjene da ne postanu leglo nemorala i poroka.
A ako slučajno vidite nešto, odmah objavite da niste vidjeli, jer šta je jedna mala laž naspram mira u kući.
U Crnoj Gori se slobodno dijeli. Sve dijelimo. Stanove, kredite, bonuse. Što ima veze što već sve imate? Uzmite, uzmite, mi najviše volimo da dajemo onome ko zna kako je lijepo imati. Pa kad budete pili kafu na terasi nelegalno izgrađene kuće, u nekoj zabiti s pogledom na more, sjetite se nas koji smo progutali na tone kritika da bi vi bili srećni. Dijelimo ljude, povoljno. Izgustirali smo podjelu na nacionalnoj osnovi i po zastavama. To smo prevazišli i sad se dijelimo na fašiste i antifašiste. Pokušali su nas ubijede da je to isto, citirali razne provjerene izvore poput vikipedije. Ali, nisu uspjeli.
I dalje se, srećom dijelimo.
U Crnoj Gori se slobodno negira. Možete opovrgavati postojanje čak i onog očiglednog poput 8 hiljada nevinih žrtava.Sem toga, kako da vjerujete da je postojao II svjetski rat ako u njemu niste učestvovali. Osim ako ne govorimo o Jasenovcu. Tad je JASNO šta se dogodilo.
U Crnoj Gori se slobodno ponižava. Možete da ponižavate koga god želite. Poželjno je da to budu heroji iz one zaboravljene prošlosti. Što su veći junaci bili, to će vam se manje zamjeriti. Zanemarite taj osmijeh prkosa od kojeg skrivate pogled. On je tu bio i tu će ostati dok će se pred njim izmijenjati svi mali jadni i nedostojni, a odmah zatim otići svijeću da zapale. To se valja. To je Božja volja. Ne treba ništa trpjet. Od toga strada bešika. Za obraz je manje važno.
U Crnoj Gori se slobodno mrzi. Sve Milovo, to je obavezno. Sve crnogorsko, jer je kažu ekstremno. U pravu su ljudi. Šta ima u Crnoj Gori da se voli nešto crnogorsko? Budalaštine.
U Crnoj Gori se slobodno izjednačava. Država s jednim čovjekom. Patriotizam sa (govnavom) zastavom. Partizani s četnicima. Zločinac s herojem. Mislite da je nemoguće? Dođite i uživajte u predstavi.
A ako ste više za drugi vid umjetnosti, imamo u ponudi i film. Ne treba vam karta. Mi smo gostoprimni i ulažemo u kvalitet usluge. Film možete pogledati u hramu.
Jedi, mrzi, gledaj.
U Crnoj Gori se slobodno relativizuje. Pa šta ako je fašista na čelu grada, partije, odbora ili komisije za dodjelu najprestižnijih državnih nagrada? Pa šta ako se u najvećem domu ne priznaje genocid? Pa šta ako je neko popio 2-3 piva ili nije bio informisan iako je morao biti? Pa šta ako noćas objavimo jedno, a posle 15 minuta demantujemo sami sebe? Pa šta ako nemamo stav i ćutimo, dok se sistem ruši kao kula od karata?
U Crnoj Gori samo ne smije slobodno da se voli. Pogotovo ne svoje nasleđe, ništa što je antifašističko, evropsko ili crnogorsko (čitaj: Milovo).
O ljubavi ni ne pomišljaj!!!!
Od ljubavi smo udaljeni svjetlosnim godinama. Što smo više slobodni, to smo joj sve dalji. Kome je još potrebna ljubav?
"To je nama naša borba dala", pjevali su neki veliki ljudi, uvjereni da ginu za uzvišeni cilj. Da nam donesu slobodu.
I mi smo ih se zahvalili, kako dolikuje. Neko riječima(a bolje da nije), neko (ne)djelima, neko ćutanjem.
U Crnoj Gori si slobodan biti ono što jesi. Što ima veze što si pokazatelj svega onoga što ja nisam. I što neću nikad biti.
Jer me na to obavezuje Ljubov osmijeh. Jer me na to obavezuju suze svih majki1600 djece ubijenih u ratu devedesetih. Naše djece. Nedužne djece.
I nije važno što se sada ne čuje nas glas. Jer on neće utihnuti. Tinjaće, kao Ljubov osmijeh prkosa.
Do prave slobode.
