Aerodromi Crne Gore već duže vremena pokazuju da ne mogu da se nose sa puno boljom konkurencijom koja je uspjela da uhvati talas ogromnog rasta broja putnika i destinacija poslije korone. Da jednostavno objasnimo, prije 5-6 godina je bilo uobičajeno da na aerodromu Podgorica vidite veliki broj vozila sa albanskim tablicama, danas crnogorske tablice vidite na parkingu aerodrome u Tirani. Tamošnja država je shvatila da bez aviopovezanosti nema budućnosti turizma, pa zbog toga imaju najveće stope rasta i avioprevoza i turizma u Evropi.
S druge strane, kod nas se na aerodrome gleda kao na neku tuđu imovinu koje se što prije treba riješiti, a ne kao na razvojnu polugu države u kojoj je većina građana živi i radi u oblasti turizma. Crna Gora uz Hrvatsku ima najveće učešće turizma u BDP i to mora biti početna premisa svake odluke koja može bitno uticati na turistički razvoj. U aerodrome se ne ulaže, nema podsticajnih šema sa državnog nivoa, zimski saobraćaj je sveden na Beograd i Istanbul, dok su ljeti gužve, vrućine, mali broj šaltera i putničkih skenera jedna od ružnih slika koja se šalje iz Crne Gore.
Da ne pričamo o tome da ni poslije 15 godina nema ništa od priče o proširenju kapaciteta, novim terminalima ili opremi za noćno slijetanje. Onda se kao spas od partijskog rukovođenja tim preduzećem i nesposobnošću da se uradi minimalne stvari traži koncesija kako bi dva aerodroma “proradila”. Možda je onda bolje rješenje da damo nesposobnu Vladu i ministarstva pod stranu koncesiju, a da aerodromi ostanu državni?
Pitanje niskotarifnih kompanija dijelom jeste pitanje upravljanja aerodromima, ali je puno više državna strategija, u kojoj učestvuju svi koji od tih letova imaju koristi. Od Vlade, ministarstva turizma, NTO, preko lokalnih uprava. Avio dostupnost Crne Gore tokom 9 mjeseci kad nema ljetnje sezone bi osigurala stalnu zapošljenost radnika u turizmu i ugostiteljstvu, značajno povećanje prihoda država od poreza i akciza kao i održiv razvoj destinacije.
Zbog toga je pitanju koncesija za aerodrome potrebno pristupiti sa puno više transparentnosti i kroz izrade inoviranih studija koje bi pokazale opravdanost jedne takve odluke. U svakom slučaju, našim aerodromima su potrebna značajna ulaganja kako bi ispratili barem regionalnu konkurenciju i time otvorili mogućnost dolaska stotina hiljada turista u našu zemlju tokom cijele godine. Samo kroz kreiranje razvojne strategije koja će uključivati i turističku privredu, kao i lokalne sredine možemo doći od rješenja koje je najbolje za aerodrome, zaposlene, ali i cijelu državu.
